Detalji
Poezija i bohemija uz ime Tina Ujevića nerazdvojni su sinonimi jednog nevjerojatno bogatog života. Jedno je iz uzvišenih duhovnih sfera, a drugo pripada najnižoj razini socijalnog življenja. Jedno pripada plemstvu duha, drugo vulgarnosti tijela. Reklo bi se spoj najudaljenijih od svih mogućih življenja totaliteta, pa ipak dvije krajnosti koje se upravo u umjetnosti dotiču. Svećenik duha, čak biskup duha, što je Ujević neosporno bio, postao je i ustrajavao kao shizmatik tijela, čudak svakodnevnog, prezirući fizičko svijeta, pa i vlastitosti, žestoko se opirući društveno konvencionalnom, izrugujući se s astralnih pozicija svim građanskim konvencijama. Malo se tko potrudio razumijevati njegovu bohemiju, ali priče o njoj, o njezinim manifestacijama žive u književnom životu, u svijetu cuskih simbolista, parnasovaca i nadrealista, Ujević je tamo zasnovao svoje pjesničke temelje.