Detalji
Kada sam kao 13-godišnjak prvi puta posjetio Vis, dok nisam poznavao njegovu stoljetnu i tisućljetnu povijest, za mene je to bio još jedan dopust na moru kao i svaki drugi, a Vis mi je djelovao čak i manje zanimljiv od Brača, gdje sam kao klinac proveo niz dopusta u Milni.
Za Vis sam samo znao da je vojni otok i da neće biti (stranih) turista, stoga me jako iznenadilo kada smo već na brodu na putu za Vis sreli mnoštvo čehoslovačkih turista, kojima je boravak na Visu očito bio dopušten. Još sam se od malih nogu oduševljavao svime što plovi pa sam se nekako nadao da ću na Visu vidjeti mnoštvo brodova, što također nije bilo točno. Vis je tada bio vojni, a ne mornarički otok, sve je bilo puno odora JNA, a JRM-a ni od korova, ako se izuzme mali vodonosac koji sam viđao i na Braču kada su ljeta bila suha.
Turistička ponuda u to je doba, 1968., kada baš nije bilo televizije, dok su se kompjuteri pojavljivali samo u znanstveno-fantastičnim romanima i filmovima, zajedno s mobilnim telefonima i sličnim novotarijama, bila čak vrlo dobra. Moglo se kupati, sunčati i i ići na izlete, od kojih je najzanimljiviji bio onaj brodicom oko cijelog otoka; od Visa preko Komiže na zapad, a zatim natrag oko južne i istočne strane. Posjetilo se i Biševo s Modrom špiljom, kupalo na pješčanim žalovima i družilo s drugim turistima. Tako sam nehotice oplovio otok jednim od putova kojim ga je obilazila i talijanska flota 1866., oklijevajući i tražeći najbolje mjesto za iskrcavanje.