Mjesečevoj zaručnici govori car

Izvanserijski susret dviju umjetnica, pjesnikinje i pripovjedačice Nade Horvat i slikarice i oblikovateljice nakita Ines Vlašić, nudi sinestezijsko uživanje u mislima, idejama, ritmovima i bojama nesvakidašnjeg, običnom oku nedokučivog. Nadina poezija, praćena Inesinom slikom, otvara nove svjetove, a spajanjem nespojivoga svakoga će potaknuti na razmišljanje o malim čudima oko nas. NADA HORVAT … rodila sam se u Osijeku, na desnoj obali Drave, dođe mi da kažem “jednom davno”, jer mi se čini da je to i bilo davno, sredinom prošloga stoljeća. Onda sam se iz rodnog grada, u kojem se sveučilište tek počelo rađati, preselila u Zagreb i ondje ostala, opčinjena lutkarskim kazalištem, osobito Lutkarskim studijem “Kvak” za koji sam počela pisati kratke lutkarske igrokaze (zbirka “Hoću biti Brljiban”, Školska knjiga, Zagreb, 1986.). Bilo je to vrijeme tikvastih primadona, zmajeva i kraljevni, brbljavih ptica i mladih klica i lijenih mačora, ipak spremnih “plovit’ preko mora”. A onda sam jednoga dana te iste vilin-konjice i srebrene mice ugledala u izlogu jedne zagrebačke trgovine. Kad sam se uvjerila, da nisu tek priviđenje, pronašla sam Ines i upitala je bi li ilustrirala moje pjesme. Tako je nastala ova knjiga.