Detalji
ZENICA SUNCE OZEBLO
Na nebu plavom ugledah daleki trag,
očima suznim Zenicu vidim,
u djetinjstvu otkriven najdraži grad:
očima upijen, suncem umiven,
lijep, topao, nadasve ljubljen i drag.
Zenico zlatnim slovima stihovana,
rijeke te veličaju svojim tokovima,
Bosna ti svježu Lašvu nosi,
Zmajevac i Lisac sinovi ponosni,
krase kćeri tvoje, mezimice svoje.
Željezara hladnim dimnjacima tuguje,
strašni, ljuti, prkosom i Bogu prijete,
tamnim oblacima jad i glad pridonose,
ne daju suncu slobode da nas obasije,
vjeru kriju a, Bog, Jedini, milostiv je!
Strah me umrijet će čelično srce tvoje,
instituti, fakulteti i dječaćke želje moje,
s tobom zauvijek gubim djetinjstvo,
od krvi pisane snove mladosti svoje,
hajde, hajmo opstati, hajde pokreni se.
Ustani - vječna su djela sjajna,
živa je slavna brigada tvoja,
hajde, čista je duša vječna i stvarna,
i srce sa vjerom zauvijek kuca,
hajde uzvrati djetinjstvo i malo sunca!