Detalji
Zbirkom Minijature vlastitosti Tomislav Žigmanov predstavlja se kao uvjereni zagovornik svojega mikrouniverzuma, pjesnik »maloga starinskog svijeta« sa svim svojim ograničenjima i dražima. Njegovo je pjesništvo ikonografski vrlo homogeno, ne baš deskriptivno ali izrazito evokativno i asocijativno. Uz eliptičnu slikovitost možda je još važnija ritmička sažetost, sklonost vrlo kratkom stihu, često baš jednosložnicama kumulativnog zamaha, te rimama i asonancama, paralelizmima i zrcalnim inverzijama, repeticijama i varijacijama motiva, igrama riječi i etimološkim doskočicama. Uz izrazite regionalizme i vlastite kovanice, neologizme, suzdržana i pomalo hermetična sintaksa uvećava faktor začudnosti i pomaže relativiziranju doslovnosti, jednoznačnosti, odnosno pridonosi povremenom dohvaćanju onih protega i značenja zbog kojih poeziju i čitamo.
Tonko Maroević