Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

25.498

Facebook slicica

Katalog

Minhenska godina

Minhenska godina

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika

Pisac: Enes Karić


ISBN:

978-9958-27-084-0

Ilustracija:

Da - crno-bijelo

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

K8049

Broj strana:

98

Težina:

250 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

23,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Poglavlje iz knjige Minhenska godina

Što više godina čovjek ima to brže stari. I više prolazi. I tako svaki čovjek sve manje godina ima, jer godine koje su mu prošle i nisu više njegove. I sve više voli tišinu i to da ga na miru oslovi ugodna samost kao prisan drug, kao sagovornik koji mu odobrava i zamjera, koji mu bāja i šapće da su mnoge dionice života mogle biti drukčije da su ljudi bili drukčiji. I on s njima. Ali, dobro.
Samost, mir, samovanje imaju svoje izblize draži; sjetio sam se mnogih u Münchenu, u svome privremenom i lijepom stanu u Giselastraße 28. (U sadašnjim samovanjima sjetimo se bivših samovanja, nije ni meni moglo biti drukčije tokom minhenske godine, u lijepoj i mirnoj Giselastraße.) A nakon proživljene polovice života, ili i više od nje (ko zna koliki preostatak života odnekle još čeka i “stopira” nas, e da se zajedno povezemo preostalim putem?!), lijepo je svakom čovjeku da se prisjeti kad su ga te lijepe i ugodne tišine i šutnje oslovile u svojoj punini.
Kad zbraja vrijeme koje je ispratio na put i koga više nema, a u kojem je sve više stario, čovjek se nađe usred fatamorgane otišlih dana. Sjeti se dana i noći koje je ispratio u vrevi i dugim razgovorima, u kojima je mogao do mile volje samovati. Ali, eto, nije. I sad je gotovo, žao mu što su ti dani u mnogo zvukova i buke otišli na svoja prozračna mezarja na nebesima.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2012
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 120x200
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Poglavlje iz knjige Minhenska godina Što više godina čovjek ima to brže stari. I više prolazi. I tako svaki čovjek sve manje godina ima, jer godine koje su mu prošle i nisu više njegove. I sve više voli tišinu i to da ga na miru oslovi ugodna samost kao prisan drug, kao sagovornik koji mu odobrava i zamjera, koji mu bāja i šapće da su mnoge dionice života mogle biti drukčije da su ljudi bili drukčiji. I on s njima. Ali, dobro. Samost, mir, samovanje imaju svoje izblize draži; sjetio sam se mnogih u Münchenu, u svome privremenom i lijepom stanu u Giselastraße 28. (U sadašnjim samovanjima sjetimo se bivših samovanja, nije ni meni moglo biti drukčije tokom minhenske godine, u lijepoj i mirnoj Giselastraße.) A nakon proživljene polovice života, ili i više od nje (ko zna koliki preostatak života odnekle još čeka i “stopira” nas, e da se zajedno povezemo preostalim putem?!), lijepo je svakom čovjeku da se prisjeti kad su ga te lijepe i ugodne tišine i šutnje oslovile u svojoj punini. Kad zbraja vrijeme koje je ispratio na put i koga više nema, a u kojem je sve više stario, čovjek se nađe usred fatamorgane otišlih dana. Sjeti se dana i noći koje je ispratio u vrevi i dugim razgovorima, u kojima je mogao do mile volje samovati. Ali, eto, nije. I sad je gotovo, žao mu što su ti dani u mnogo zvukova i buke otišli na svoja prozračna mezarja na nebesima.

Dodatne informacije

Izdavač Dobra knjiga
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter