Detalji
Prvi Selenićev roman, Memoari Pere Bogalja (1968), remek-djelo nove generacije poslijeratnih srpskih pisaca, čita se nadušak usljed svoje stilske lakoće i savršenosti, univerzalnosti svojih poruka i upečatljivog snimka vremena koji je zasvagda ostavio trag u savremenoj srpskoj prozi.
Izopšten iz društva nogatog čovječanstva, nesrećnim slučajem bogaljen kao dete u jednom zbijegu za vrijeme Drugog svijetskog rata, Pera Bogalj svojim nesvakidašnjim memoarima ispisuje dramu poslijeratnog raspadanja partizanske morala i secira društvo koje je, u ime nedostižnih ideala, građanski poredak zamijenilo još gorim i nepravednijim. Isprva nadoknađujući svoj nedostatak kožnim mantilom pustog silnika nove vlasti, zavaljenog u svoja invalidska kolica, ovaj kentaur na točkovima najzad ostaje zgađen nad svijetom koji ga okružuje.
Memoari Pere Bogalja mogli bi se jednog dana čitati kao priča o sukobu generacija u poretku laži i civilizaciji nepovjerenja i samovolje. Slika svijeta u tome romanu zasnovana je na nepravdi i obijesti, u prividnom skladu pobjedničkog obilja u kome, zapravo, ništa nije u redu i ništa ne funkcioniše, čak ni najneposrednija porodična komunikacija: nijedna ljudska vrlina tu nema izgleda da će se održati, a nekmoli da će pobijediti. Predrag Palavestra