Mein kampf

Mein Kampf (Moja borba) je knjiga napisana od Adolfa Hitlera, u kojoj se kombiniraju elementi autobiografije i Hitlerovih političkih i ideoloških gledišta, koja su kasnija postala načela nacističke ideologije. Apsolutno prvo cjelovito izdanje sa polemičkim komentarima i manjim studijama na kraju knjige. Podsjetimo se pred čitanje ovog najzad, po prvi put, cjelovitog izdanja čuvenog dela, socijalno-političkog (čak i civilizacijskog) programa nekadašnjeg Firera Nemaca Adolfa Hitlera, kako je izlaganje zamisli vođe Rajha prenio od riječi do riječi jedan od njegovih najpoverljivijih ljudi Herman Raušing: U razgovoru o svojm spoljno-političkim planovima - piše Raušing u svojoj čuvenoj knjizi Moji poverljivi razgovori - Hitler je skrenuo pažnju na jedno pitanje, koje je vrijedno spomena. On je ponovo upozorio na opasnost da njemački narod ima u sebi mnogo slovenske krvi... - iz predgovora R. Smiljanića Spavao sam samo 2 sata. Pročitao obilje materijala o Srbiji i Srbima... Čudesna zemlja. Još čudniji narod. Ali, mi ćemo ih srediti... Dr Jozef Gebels u svom Dnevniku, 8. april 1941. Prvi pasus je nazvan Eine Abrechnung (Obračun), i izdan je 18. jula 1925. godine. Drugi pasus je nazvan Die nationalsozialistische Bewegung (nacionalsocijalistički pokret) i izdan je 1926. godine. Hitler je knjigu nazvao Viereinhalb Jahre des Kampfes gegen Lüge,Dummheit und Feigheit (Četiri i pol godine borbe protiv laži, gluposti i kukavičluka). Njegov izdavač Max Amman odlučio je da je naslov predug i prekompliciran i knjigu je objavio pod imenom Mein Kampf. Iako je doslovno značenje njemačke riječi Kampf borba, neki tumače značenje ove riječi u ovom kontekstu i kao napad, obračun ili čak i rat (u mnogim je njemačkim borbenim jedinicama tokom Drugog svjetskog rata stajala i riječ Kampf (Panzerkampfwagen, Sturzkampfflugzeug), pa to dalje upućuje na činjenicu da se naziv ove knjige može shvatiti i kao Moj rat a ne samo Moja borba. Hitler je počeo diktirati svoju knjigu svom prijatelju u zatvoru Landsberg Emilu Maurice, onda nakon jula 1924. godine Rudolfu Hessu, koji je kasnije knjigu objavio sa još nekoliko izdavača. Za knjigu se u početku govorilo da je teška za čitati i teška za razumjeti, pa je kasnije u idućih 20 godina nekoliko puta preuređivana. Knjiga odražava većinu ideja i djela koja su kasnije došla do izražaja u Drugom svjetskom ratu. Pogotovo je došao do izražaja Hitlerov antisemitizam. Hitler je govorio da je jezik Esperanto jezik Židova i da ga zato treba ukinuti. U knjizi se još i ogleda ideja koja je živjela u Nijemaca još i ranije, a to je ideja Drang nach Osten (Težnja prema istoku), koja zapravo zahtjeva od Nijemaca proširenje na istok i stvaranje tzv. Lebensraum za generacije koje dolazi (Lebensraum je životni prostor, koji bi se nalazio na istoku Evrope, pogotovo Rusije). U knjizi je, u političkom smislu, Hitler najaviom i pozivao na ono što on naziva zlim bliznacima: komunizam i Židovstvo. Pozivao je njemački narod da komuniste i Židove izbrišu sa lica zemlje, i rekao da ako se niko drugi ne angažira za to, one je voljan prihvatiti tu svetu ulogu za njemački narod i arijevsku rasu. Također je krivio i njemačku vladu, koju je smatrao saradnikom Židova i komunista, i držao ju je odgovornom za tadašnju krizu u svakom smislu koja je tada vladala u Njemačkoj. Zato je pozivao i da se skine sa vlasti ova vlada i da se svi njeni pripadnici smaknu na najokrutniji način. Što se tiče vanjske politike, pozivao je na savez sa Ujedinjenim Kraljevstvom i fašističkom Italijom, i tako zbacivanje sramote Versajskog sporazuma.