Detalji
... Istina i ovdje dijelom kroz aktualne i angažirane zapise. No što Vešović priča o sebi i o drugima - o sebi kroz druge - sto o svom rodu i porodu? Nadasve iskreno, jednostavno i pitko štivo kojim se ovaj u svakom slučaju intrigantni intelektualac oprašta od jednog doba i jedne izražajnosti. Priča o jednom životnom vijeku, njegovim prijelomnicama i mijenama. Ogoljeno do boli, iskreno do suza.
Doktor Vule je socijalista za ženske bolesti, kako veli jedan iz priče Dragiše Vašića i jedan Maho iz sela Kanja kod Bijelog Polja. Rječit, bistar i zgodan, ali sve troje na prilično odbojan način koji te prisili da odmah pomisliš: dahija! Pravi provincijski dahija koji ima pare, žene i božansku vlast nad životima svojih bližnjih. Kladio bi se da guli jabuku spiralno i da svud ulazi bez kucanja.
Brzo sam uočio da na isti način priča o ženama i poreznoj upravi, kao da su riječi neka vrsta četke koju možeš upotrebljavati i kad čistiš cipele i kad čistiš odijelo. Učinje mi se da iz njegove užasne trezvenosti govori palanka kao grob svih snova. Uz neophodnu dopunu: sanjarije su rezervirane za ljude s tvorničkom greškom, a ne za ljude koji savršeno barataju loptom. . .