Detalji
Lu Andreas-Salome, žena velike lepote i natprosečne inteligencije, rođena u Sent Petersburgu 1861. godine, bila je u svoje vreme jedna od slavnih zavodnica. Niče i Rajner Marija Rilke su bili ludo zaljubljeni u nju, Frojd je bio očaran njome. Čudno je da, uprkos činjenici da je volela muškarce i muško društvo, pre trideset pete nije dozvoljavala da joj se oni fizički približe. To ne samo da ih nije obeshrabrivalo, već se time njihova želja, kao u Ničeovom slučaju, još više razbuktavala.
Za divno čudo, iako je na hiljade stranica napisano o Lu na svim mogućim jezicima, taj i te kako ozbiljan hendikep jedva da se i pominje, a još manje razjašnjava. O tome se ništa ne zna. Fransoaz Žiru iznosi po tom pitanju jednu hipotezu kojom bi eventualno moglo da se objasni to frenetično čuvanje nevinosti. Lu je kasnije sve to i te kako nadoknadila postavši vatreni zagovornik ljubavnih gozbi do kraja svog života, ali uvek s muškarcima znatno mlađim od sebe.
U Nemačkoj gde je živela bila je veoma cenjeni romanopisac. Bila je jedna od prvih slobodnih žena u Evropi zato što je svojim perom uspevala da obezbedi sebi materijalnu nezavisnost i položaj u društvu.
Ali njeno najveće remek-delo je ona sama.
ODLOMAK
Na hiljade redova napisano je o Lu Andreas-Salome. Rođena 1861. godine u Sankt Petersburgu, ona ni po čemu nije mogla da pretenduje na slavu, uprkos dosta obimnom delu na nemačkom jeziku po kome je, u svoje vreme, bila poznata.
Međutim, Lu Andreas-Salome je ostavila vidan trag u životu tri danas čuvena čoveka: Ničea, Rajnera Marije Rilkea i Sigmunda Frojda. Bila je to dobitna kombinacija koja joj je na neki način omogućila da se vine ka zvezdama.
Pošto se saznalo da ipak ima nešto po čemu se Lu Anreas-Salome izdvaja, i naročito pošto je ustanovljeno da je to izuzetno stvorenje moglo da parira trojici velikana na intelektualnom planu, ljudi su počeli da se zanimaju za nju. Biografije i eseji preplavili su police i još i danas ih preplavljuju.
Treba li još nešto na to dodati? Ja ne posedujem nijednu neobjavljenu informaciju, nijedan novi dokument koji bih iznela u javnost. Svi mi saznajemo o Lu iz istih izvora: njenog „Dnevnika“, njene autobiografije, njenih pisama, preko junakinja njenih romana i iz njenih eseja. Međutim, Lu je silovito prekrajala svoje tekstove, naslućujući da će posle njene smrti biti plen radoznalaca. Povrh svega, umela je i veoma dobro da laže, ili drugačije rečeno – bila je maštovita i inventivna.
Zbog svega toga povremeno ostajemo nezadovoljni onim što čitamo, osujećeni jer samo naslućujemo delić istine koju nikako ne uspevamo da spoznamo do kraja, možda zato što se njeni biografi, inače dobro obavešteni, po svojoj prilici nisu usuđivali da otvoreno govore o Lu Andreas-Salome.
Ne smatram da ovu ženu, najzagonetniju među ženama, poznajem bolje no što je znaju učeni ljudi, već samo želim da ponudim poneka malo drugačija objašnjenja.