Ljudsko tijelo

Razvodnik Roberto Ietri, koji je tek navršio dvadesetu i još je gotovo dječak, jedan je od vojnika koji kreću u misiji u Afganistan. Dok se pripremaju za odlazak, još ne znaju da je mjesto kamo idu jedno od najopasnijih u cijelom području sukoba: prednja operativna baza u okrugu Gulistan, izložena pješčana klopka ispunjena prašinom. Sunce je toliko jako da uzrokuje konjunktivitis, a noću ne možeš upaliti svjetlo a da ne privučeš bacačku paljbu. Vojnici u pobu, iscrpljeni od vrućine, dosade i straha zbog prijetnje koja im se svaki dan čini sve nestvarnijom, pokušavaju obnoviti život na koji su naviknuti, produbljujući međusobna prijateljstva i sukobe, upuštajući se u svakovrsne razbibrige i ustrajavajući u opasnim psinama. Samo ih noću, dok leže na poljskim krevetima, iznenađuju uspomene. U apsolutnoj tišini, kad umukne civilizacija i priroda, mogu osjetiti kucanje vlastita srca i šum drugih unutarnjih organa – neprekidnu aktivnost ljudskoga tijela. Kada stigne vrijeme da treba prodrijeti u neprijateljski teritorij, otkrit će da se istodobno moraju nositi s onim što su ostavili iza sebe u Italiji… U svom dugo očekivanom drugom romanu, nakon svjetske uspješnice Samoća primarnih brojeva, Paolo Giordano točno ocrtava obrise “novih ratova”. Pritom otkriva postojanje drugih, neuhvatljivijih ratova koji nisu manje podmukli, raščlanjujući obiteljske i ljubavne sukobe, te krvave i beskonačne bitke sa samim sobom.