Ljetno kino

Vratiću se u vrijeme velikih očiju kada je postojala magija u mirisima kuće stare majke u meni je sve raslo i ja sam u svemu bujao čist i prisutan kao brdo i rijeka i žega na plus 40 u hladu znoj kao smola curio je na kaldrmu koja je mirisala na sirovi život majka je bila sigurnost a stara majka vrač sa oklagijom razvlačila je jufku tanku kao nebo bosonogi ljudi na sokaku kotrljali su velike crne šlaufe izvađene iz guma automobila ili kamiona za svečanost na rijeci spremali su sendviče i rezali kavade na četiri dijela za sve strane svijeta u svima nama disalo je sunce izlaskom iz rijeke bili smo ježevi modrih usana sa otiskom karpuze na ramenu i svrabom od žare na nogama inicirani istom rijekom i divljom smokvom pod kojom je meditirao Buddha u ritmu pula i zara cijedili smo peškire u sumrak cvrčci bi započeli pjesmu slobode dočekujući mog oca sa ribičkim štapom u ruci i pletenom korpom sa rupom na poklopcu iz koje su virili repovi svetih pjegavih riba a moja sestra utjelovljena ljubav bila je sretna samo zato što smo postojali zajedno i postratno sretni u vremenu velikih očiju koje me ponovo očekuje gore u kumovoj slami.