Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!



Slika knjizicaProizvoda u bazi

25.495

Facebook slicica

Katalog

Lijevi mangupi i desni varvari - hronika (ras)pada i drugih jada

Lijevi mangupi i desni varvari - hronika (ras)pada i drugih jada

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika

Pisac: Zlatko Dukić


ISBN:

978-9958-673-09-2

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

K7665

Broj strana:

360

Težina:

800 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

25,00 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Dakle: zašto lijevi mangupi?

Zato što se pod jedan - nekad jedina partija, imenom Savez komunista, po meni dvostruko udavila: s jedne strane u sopstvenoj okoštalosti (fosiliziranosti) u dogmi, nemoći, paralizovanosti i prezasićenosti samom sobom i, s druge strane, u nerazumnoj toleranciji ili, opet, nemoći da se odupre nacionalističkim raljama, satrapski razjapljenim nekoliko godina nakon Titove smrti, a pogotovo pošprajcanim zloglasnim Memorandumom Srpske akademije nauka i umetnosti;

pod dva – stoga što je, na tragu, katkad i krajnje neinventivnih varijacija na svo-jevremena Lenjinova upozorenja na ozbiljnu opasnost od mangupa u redovima partije (ondašnje, ruske), i na našem iskustvu moguće graditi teoriju stasavanja, zrenja i pomamnog ojačavanja mangupa u našem dvorištu (tačnije: u već dobrano zagušljivim odajama SKJ), koji su, vajni mangupi, najprije proždrljivo po-hapali sve što su pohapati moglo (sjetimo se Neuma, sjetimo se Obrovaca, sjetimo se kredita zelenog plana, pa montaže Agrokomerca, kao vrhunca), pa su, onda, tako prežderani bonluka, samozadovoljni i puni sebe, odlučili da probaju malo i izazovan slatki kolač nacionalizma; koji, nacionalizam, ne bi imao nikakvih šansi – da mu nije stvoren povoljan ambijent unutar ondašnjeg, personalno sve nakaznijeg establišmenta i unutar centara u kojima su se donosile važne odluke (podsjeća me to na ambijent u kome se gaje šampinjoni: tu mora biti mračno, toplo i vlažno, baš kao i za nacionalizam, šovinizam i, naravno, fašizam);

i – pod tri – zarad toga što su samo mangupi, dakle krajnje nepouzdane i nestalne osobe, kvarnih temelja i obično naopako kalemljene, mogle tako brzo da se prešaltaju (na vrijeme uočivši rasklimavanje tronošca zvanog SFRJ, kome su, tronošcu, dvije noge, januara 1990. već nepovratno nedostajale - Josip Broz je odavno bio pod zemljom, a SKJ netom razbucan u froncle, na kome-morativnom, svom posljednjem, 14. kongresu), da promijene ruho, postanu horde munafika, prevrtanera, kameleona, presvlakača, itd., koja se - od do juče zakletih komunjara, očas preobratila u zadrte, vrlo talentovane nacionaliste, ostavljajući iole razumnijem posmatraču sasvim dovoljno prostora za to da, s jedne strane, posumnja u ono što su doskora bili, očigledno samo č l a n o v i Partije, nikako komunisti i, s druge strane, da se ozbiljno zamisli nad tim kako će proći sadašnje njihove nove stranke, u kojima su se oni ugurali u red špic-igrača, kad im se poljulja pod nogama, kad se brod nakrivi i kad počne ulaziti voda u uši...

A zašto desni varvari?

E, pročitajte, čitaoče, još jednom drugi dio prethodne, istina malo poduže rečenice. Sve će vam se namah razjasniti. Ili skoro sve.Varvari, dakle rušioci – regrutuju se, u pravilu, na dva provjerena načina: (1) na idejno-političkoj (interesnoj) i (2) na nasljedno-ideološkoj osnovi.

Prva grupa su oni iz golemog dijela dojučerašnjih pripadnika Partije, a onda r a z b a c a n i h i grlato razmahanih, pa potom do pazuha okrvavljenih (vrlo često) ruku gomila lijevih mangupa. Oslobođeni stega bivšeg sistema i zapta ondašnje Partije, tek sada su se davranisali i našli nasvom: u kostima su, zapravo, nazadni, ostrašćeni nacionalisti, izrazito desnog profila, zamračenog pogleda i otužno skučenih vidika. I, pride, tragično opijeni svojim narodom, borbom za samo njegov interes i – nikako na isti način i istim (mračnim, zločinačkim) intenzitetom u slučaju svake od tri vladajuće nacionalne partije u nesretnoj zemljici Bosni – spremnošću da njemu, svom narodu ujagme sve, a na račun drugih, ali i da, pri tome, i njihove, lične jasle budu što punije.

Druga grupa je već – čista klasika. Potomci nekadašnjih kvislinga, nacionalista, ustaša, četnika, Hitlerovih, Pavelićevih, Nedićevih, Ljotićevih, Dražinih i inih podrepaša, handžarovaca i drugih zlikovaca i baraba, manjeg ili većeg kalibra, ne moraju se svrstati u nosioce biološkog nasljednog koda, ali su se, svakako, makar nesvjesno nadahnjivali svojevrsnom tradicijom oprezno prigušenog ideološko-nacionalnog opijuma, kome su se, ipak, podali u nekoj vrsti jedva dočekanog kontinuiteta. I oni su, jadni, stenjali pod onim režimom, patili se i nagrabusili, jedva čekajući da im svane. I, eto, svanulo im je, a da su pritom rušili i uništavali sve oko sebe - jer, to ih je podsjećalo na prošla vremena i na patnje, položaj, stanje u kome su, oni ili neki njihovi, tada bili...

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2012
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Meki uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 170x240
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Dakle: zašto lijevi mangupi? Zato što se pod jedan - nekad jedina partija, imenom Savez komunista, po meni dvostruko udavila: s jedne strane u sopstvenoj okoštalosti (fosiliziranosti) u dogmi, nemoći, paralizovanosti i prezasićenosti samom sobom i, s druge strane, u nerazumnoj toleranciji ili, opet, nemoći da se odupre nacionalističkim raljama, satrapski razjapljenim nekoliko godina nakon Titove smrti, a pogotovo pošprajcanim zloglasnim Memorandumom Srpske akademije nauka i umetnosti; pod dva – stoga što je, na tragu, katkad i krajnje neinventivnih varijacija na svo-jevremena Lenjinova upozorenja na ozbiljnu opasnost od mangupa u redovima partije (ondašnje, ruske), i na našem iskustvu moguće graditi teoriju stasavanja, zrenja i pomamnog ojačavanja mangupa u našem dvorištu (tačnije: u već dobrano zagušljivim odajama SKJ), koji su, vajni mangupi, najprije proždrljivo po-hapali sve što su pohapati moglo (sjetimo se Neuma, sjetimo se Obrovaca, sjetimo se kredita zelenog plana, pa montaže Agrokomerca, kao vrhunca), pa su, onda, tako prežderani bonluka, samozadovoljni i puni sebe, odlučili da probaju malo i izazovan slatki kolač nacionalizma; koji, nacionalizam, ne bi imao nikakvih šansi – da mu nije stvoren povoljan ambijent unutar ondašnjeg, personalno sve nakaznijeg establišmenta i unutar centara u kojima su se donosile važne odluke (podsjeća me to na ambijent u kome se gaje šampinjoni: tu mora biti mračno, toplo i vlažno, baš kao i za nacionalizam, šovinizam i, naravno, fašizam); i – pod tri – zarad toga što su samo mangupi, dakle krajnje nepouzdane i nestalne osobe, kvarnih temelja i obično naopako kalemljene, mogle tako brzo da se prešaltaju (na vrijeme uočivši rasklimavanje tronošca zvanog SFRJ, kome su, tronošcu, dvije noge, januara 1990. već nepovratno nedostajale - Josip Broz je odavno bio pod zemljom, a SKJ netom razbucan u froncle, na kome-morativnom, svom posljednjem, 14. kongresu), da promijene ruho, postanu horde munafika, prevrtanera, kameleona, presvlakača, itd., koja se - od do juče zakletih komunjara, očas preobratila u zadrte, vrlo talentovane nacionaliste, ostavljajući iole razumnijem posmatraču sasvim dovoljno prostora za to da, s jedne strane, posumnja u ono što su doskora bili, očigledno samo č l a n o v i Partije, nikako komunisti i, s druge strane, da se ozbiljno zamisli nad tim kako će proći sadašnje njihove nove stranke, u kojima su se oni ugurali u red špic-igrača, kad im se poljulja pod nogama, kad se brod nakrivi i kad počne ulaziti voda u uši... A zašto desni varvari? E, pročitajte, čitaoče, još jednom drugi dio prethodne, istina malo poduže rečenice. Sve će vam se namah razjasniti. Ili skoro sve.Varvari, dakle rušioci – regrutuju se, u pravilu, na dva provjerena načina: (1) na idejno-političkoj (interesnoj) i (2) na nasljedno-ideološkoj osnovi. Prva grupa su oni iz golemog dijela dojučerašnjih pripadnika Partije, a onda r a z b a c a n i h i grlato razmahanih, pa potom do pazuha okrvavljenih (vrlo često) ruku gomila lijevih mangupa. Oslobođeni stega bivšeg sistema i zapta ondašnje Partije, tek sada su se davranisali i našli nasvom: u kostima su, zapravo, nazadni, ostrašćeni nacionalisti, izrazito desnog profila, zamračenog pogleda i otužno skučenih vidika. I, pride, tragično opijeni svojim narodom, borbom za samo njegov interes i – nikako na isti način i istim (mračnim, zločinačkim) intenzitetom u slučaju svake od tri vladajuće nacionalne partije u nesretnoj zemljici Bosni – spremnošću da njemu, svom narodu ujagme sve, a na račun drugih, ali i da, pri tome, i njihove, lične jasle budu što punije. Druga grupa je već – čista klasika. Potomci nekadašnjih kvislinga, nacionalista, ustaša, četnika, Hitlerovih, Pavelićevih, Nedićevih, Ljotićevih, Dražinih i inih podrepaša, handžarovaca i drugih zlikovaca i baraba, manjeg ili većeg kalibra, ne moraju se svrstati u nosioce biološkog nasljednog koda, ali su se, svakako, makar nesvjesno nadahnjivali svojevrsnom tradicijom oprezno prigušenog ideološko-nacionalnog opijuma, kome su se, ipak, podali u nekoj vrsti jedva dočekanog kontinuiteta. I oni su, jadni, stenjali pod onim režimom, patili se i nagrabusili, jedva čekajući da im svane. I, eto, svanulo im je, a da su pritom rušili i uništavali sve oko sebe - jer, to ih je podsjećalo na prošla vremena i na patnje, položaj, stanje u kome su, oni ili neki njihovi, tada bili...

Dodatne informacije

Izdavač University Press
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter