Detalji
Jedini završeni roman Vudija Gatrija, nastao 1947, pronađen 2012. na stogodišnjicu njegovog rođenja., objavljen je u SAD 2013. godine. Prva knjiga u novoosnovanoj izdavačkoj kući Džonija Depa Infinitum Nihil (uz HarperKolins).
Da je ovaj realistični roman, blizak Stajnbeku, D.H. Lorensu, ali i Šolohovu (!), u vrijeme nastanka i obznanjen, moguće je da u doba makartizma ne bi ni mogao biti objavljen, što zbog svojih ljevičarskih ideja što zbog eksplicitnih scena seksa.
Vudi Gatri (Vudro Vilson Gatri, 1912-1967) ikona američke folk muzike, autor je preko tri hiljade pjesama, među kojima je i neformalna himna Sjedinjenih Američkih Država This Land Is Your Land (Ova zemlja je tvoja zemlja, 1940). Smatra se duhovnim ocem Boba Dilana, a presudno je uticao i na stotine drugih muzičara sklonih trubadurskoj, buntovnoj poeziji i muzici. Među njima su Pit Siger, Brus Springstin, Džo Stramer, Džon Melenkamp, Bili Breg...
Obilazeći Ameriku prve polovine dvadesetog vijeka, ponajviše pješke, potekao iz sirotinje, po ubjeđenju ljevičar i komunista, podizao je moral toj istoj sirotinji pjevajući pod sloganom Ova mašina ubija fašiste ispisanim na njegovoj gitari. Izrazito sociopolitički osviješćen, pokušavao je da uz pomoć države institucionalizuje ideju izgradnje jeftinih kuća za siromašno stanovništvo, što je diljem Amerike živjelo u drvenim straćarama koje su, kao i čitave slojeve zemlje, tridesetih godina uništavale strašne peščane oluje (Dust Bowl). Ova njegova gotovo fiks-ideja masovnog jeftinog zidanja kuća od čerpića, na suncu sušene opeke, nije uspjela, te se u vrijeme američke Velike depresije pretvorila u Gatrijev lični politički protest protiv banaka i vlasnika zemljišta. No, šezdeset i šest godina kasnije pred svijetom je, makar, autorska knjiga sa tom temom i originalnim Gatrijevim crtežima.
Gatri je 1943. objavio autorsku knjigu Na putu ka slavi (Bound For Glory). Posthumno mu je 1976. objavljen roman Čovjekovo sjeme (Seeds of Man). Ovjenčan je mnogim priznanjima, post mortem.
Vladislav Bajac
Kuća od zemlje je toliko živa da je teško shvatiti da je njen autor odsutan već 45 godina... Ova proza je divna i nije lascivna. Osjećate da je čitao Džejmsa Džojsa, ali ton i kvalitet pisanja čisti su Vudi Gatri. Nepopustljiv, originalan, djelimično brutalan, dijelom liričan, često veoma duhovit.
Suzan Vega, The Times