Kristalne rešetke

Odlomak Tako sam uznemiren, jer počinje pripovijest o prohujalom vremenu. To je samo jedno razdoblje mog života koje mi sada djeluje kao fikcija. Mnogo sam toga i zaboravio, ali one jasne stvari diktiraju ispovijest, utječu na sile koje uskrsavaju pamćenje. Imam svoj ritam i ton priče. Nitko me ne sputava, moja je duša aktivna. Ovdje su događaji istiniti, a to me i uznemiruje. Dobro kažu, do istine valja prevaliti dva kontinenta. U romanu se pojavljuju i postojeće osobe, lica iz realnog života, neka neznatno promijenjena, a neka čak sa stvarnim imenima. Sve što se zbilo, sagledao sam u jednom trenu, u hipu. Moje ortake i suputnike samo sam uzgred spomenuo, i to mi je doista žao, pogotovu što mi nismo bili samo skupljači starudije, tavanska njuškala, preprodavači, lopuže ili tek kolekcionari, već više od toga - jedno posebno bratstvo, red posvećenih, opsjednutih. Rado mislim na njih, posvećujem im ove stranice. To je moje jato.