Kristali Afganistana

Bilio da je riječ o ljubavnoj, konfesionalno - obiteljskoj ili pak otvoreno političko - angažiranoj pjesmi, Ervin Jahić u Kristalima Afganistana zapravo piše o onom drugom i preostalom svijetu, koji je, negdje tamo vani, ignoriran od gospodara planeta, isključen, podcijenjen i odbačen, osim dakako kao mjesto nove kolonijalizacije i beskrupuloznog izrabljivanja (...) Poetski tekstovi koji tematiziraju ratni imperijalizam i novu kolonijalizaciju svijeta toliko su očajnički iskreni da naprosto postaju osnovnim naglaskom nove autorove knjige. Jahić se, a zašto ne, postavlja u funkciju svjedoka, znajući istovremeno da pjesma ne mijenja kondicije svijeta i gube gabarite novih krojača, ali i to - da je pjesniku dužnost o nepravdi i kataklizmi naprosto govoriti. Angažirano - politički stihovi jasna su osuda agresivnog globalizma gospodara i uzroka brojnih katastrofa u njima manje zanimljivom i preostalom svijetu. U Kristalima Afganistana podvlači se dakle uzrok, dok je posljedica nažalost kolatelarna žrtva slabijih, drukčijih, različitih. Branko Maleš