Detalji
Tvrtko Kulenović - U ovoj knjizi, između ostalog, ima i otkrića, i onih malih ali i onih velikih. Veliko otkriće je autorova teza, koju vrlo uvjerljivo elaborira, da veliki romani ne počivaju na epskoj tradiciji, kako stoji u udžbenicima iz teorije književnosti, nego su sljedbenici žanra tragedije. Pobrićeva interpretacija Selimovićevog romana Derviš i smrt, u ovoj knjizi, ponajbolji je primjer za to. No, ova teza je vidljiva i te kako i u klasičnim epskim romanima; u Tolstojevom Ratu i miru, na primjer, gdje netragički karakter Nataše Rostov postaje likom tragičke situacije, jer se ne udaje za voljenog Andrea Bolkonskog nego za prijatelja Pjer Bezuhova.
Enver Kazaz - Edin Pobrić, kao i u svoje dosadašnje dvije knjige, pokazuje izuzetnu sposobnost inkorporiranja teorijskog diskursa u onaj interpretativni i esejistički, pri čemu teorijsko znanje biva neprestano dobro primijenjeno u analizi književnih tekstova. Drugačije rečeno, književnoteorijsko obrazovanje je podloga za analizu, alat u rukama interpretatora, koji je nerijetko pravi majstor u čitanju književnog teksta. Za razliku od onih akademskih kritičara koji o književnosti u stvari i ne pišu, nego u svojim radovima pomodno mašu teorijskim postavkama, Edin Pobrić se u svojoj kritici usidri u književni tekst i gotovo hedonistički ga interpretira. Otud su njegove studije, eseji i interpretacije uvijek pohvala književnosti i njenoj sposobnosti beskonačne proizvodnje višesmislenosti u jeziku. Takvo zasnivanje književnokritičkog teksta nije rezultat samo vrsnog Pobrićevog teorijskog obrazovanja već i njegovog esejističkog i interpretativnog književnog talenta. Po tome on je, u bosanskohercegovačkom kontekstu promatrano, begićevac u najboljem smislu riječi, ali i neko ko je nadrastao model poetske kritike teorijskim utemeljenjem svoga teksta(…)
Proizvoda u bazi
