Detalji
S romantičarskom poetologijom fantastičko postaje predmet estetske i moralne prosudbe u kojoj se manifestira načelna rascijepljenost. U poetološkim i estetičkim sučeljavanjima oko fenomena fantastičke književnosti u 18. i s početka 19. stoljeća pojmovi fantazija, kao sposobnost, i fantastika, kao način pisanja, međuodnosom se filozofije, retorike i poetike u tolikoj mjeri povezuju da se razgraničenje između sposobnosti i načina pisanja čini nemogućim.
Leksika vrednovanja razvijena u tim trima disciplinama i u pozitivnom i u negativnom smislu vrijedi podjednako za oba pojma.