Vruće pantalone

Donekle sam, dok sam išla ulicom, bila skeptična u odnosu na svoj šešir, ali mi se kada sam ugledala ovu kreaciju, moj oreol od oko metar i po dugih pera ružičastog flaminga, vješto namještenih u tri jeftine perjane boje, iznenada učinio pomalo neuglednim. Pa, izgleda da ti baš uživaš, rekla sam Kurcoglavom, naginjući se pored njega da bih ponovo napunila čašu šampanjcem. Već sam iskapila prvu dok sam prešla pet koraka između kelnera na ulaznim vratima i stola sa pićem u uglu velike bijele sobe. Da li si ga sam napravio? upitala sam ga, pažljivije zagledajući divno obojeni papir-maše. On se okrenuo i odmjerio me, prilično nepristojno, od glave do pete. Da li znaš neko mjesto gdje ovo može da se kupi? Naravno da sam ga sam napravio. Baš si pametnjaković. Ali, zašto? Zato što dolazim na ovu zabavu svake godine. A to znači da sam za svaki Dan Australije u poslednjih dvanaest godina bio u ovoj sobi, noseći na glavi neki glupavi šešir. Uvijek sam se osjećao kao kurcoglavi, pa sam pomislio da bih ove godine mogao i da stvarno tako izgledam. Oduševljeno sam klimnula glavom - ovo je bio razgovor kakav ja volim. Znači, sledeći tvoju logiku, treba da pretpostavim da se onaj tip tamo što izgleda kao indijanski poglavica u stvari uvijek osjećao kao jedan od članova grupe Village people, pa je sada samo odlučio da to javno objavi? I to jasno i glasno, dušo. A to je još jedan razlog zbog kojeg nosim veliku debelu karu na glavi. Zato što se na ovoj zabavi u stvari o tome jedino i radi. O velikim debelim karama.