Sarajevski čelist

Mladi kanadski pisac Steven Galloway u svom novom romanu Sarajevski čelist kao središnju temu koristi Sarajliju Vedrana Smailovića koji je dvadest dva dana svirao čelo na mjestu u Sarajevu gdje je su od srbijanske granate poginule 22 osobe koje su čekale u redu za kruh. Roman počinje tako da mladi čelist promatra kroz svoj prozor kako u minobacačkom napadu pogibaju dvadest dvoje njegovih prijatelja i sugrađana. Kako bi pokušao učiniti nešto novo i drugačije, nešto što bi nagovijestilo neki oblik nade izmučenim Sarajlijama, mladić počinje svirati 22 dana za redom Albionijev Adagio u G molu na mjestu gdje su pale žrtve. Drugi likovi sarajevskog čelista su mlada snajperistica Strijela koja krade stvari s poginulih vojnika, Kenan koji poduzima opasne izlete gradom u potrazi za vodu za svoju obitelj i Dragan, koji je na početku rata poslao ženu i sina izvan grada i ostao raditi u pekari. Strijela dobiva zadatak da čuva čelista i obavljajući tu dužnost dolazi u situaciju gdje mora odlučiti tko je ona i zašto ubija druge. Dragan vjeruje da se može zaštititi izolacijom, međutim, to se naglo mijenja kad susretne prijateljicu svoje žene kako pokušava preći ulicu izložena snajperskoj vatri. Kenanovi problemi su neprekidni strah i zajedljivi susjedi. Sve to dok čelist i dalje svira Albionija. Ali za razliku od Vedrana Smailovića, pravog sarajevskog čelista koji je inspirirao roman, autorov izmišljeni čelist predstavlja znatno više od simbola otpora - dok ga Strijela sluša, vraća se u prošlost, majka ju podiže iz kreveta uz smijeh iz jednog drugog i sretnijeg vremena. Kad dolazi trenutak da Strijela treba ubiti napadača za kojeg zna da vreba čelista, uočava ga i vidi da nema kažiprst na obaraču, shvaćajući da i on uživa u glazbi, ali također shvaćajući dvije druge stvar - prvu, da ga ne želi ubiti i drugu, da mora. Sarajevski čelist roman je izuzetna intenziteta koji na mučan način preispituje kako rat može izmijeniti čovjekovu definiciju humanosti, kako glazba utječe na našu emocionalnu izdržljivost, a ponajviše to je djelo koje pokazuje kako naša predanost ritualima može sama po sebi predstavljati oblik otpora. Što se događa s našom humanošću usred nasilja i mržnje? Kako možemo zadržati dignitet i uljuđenost suočeni sa zločinima? Kako se možemo vratiti u normalu. I dok su tijekom rata u Bosni i Hercegovini mediji redovito identificirali političare, vojnike i stanovništvo kao Bošnjake, Hrvate, Srbe ili muslimane, katolike i pravoslavce, Steven Galloway u Sarajevskom čelistu ni za jedan od svojih likova nikad ne spominje nacionalnu ili vjersku odrednicu. Po vlastitom priznanju, autor je to učinio namjerno, a glavne junake jednostavno opisuje kao Sarajlije, a njihove neprijatelje kao ljude na brdu. Recimo i to da pravi sarajevski čelist Vedran Smailović danas živi u Irskoj.