Nož

Kontroverzni roman Vuka Draškovića koja se pojavila krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih godina i odmah bila zabranjena zbog širenja nacionalne i vjerske mržnje i podrivanja bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti. Tako je nekako valjda glasilo obrazloženje tadašnjih vlasti koje su knjigu i njenog autora stavili na crnu listu. Radnja knjige počinje u jednom selu kod Gacka ( inače autorov rodni kraj ). Na pravoslavno Badnje veče 1942.godine u kuću srpske porodice Jugović dolazi grupa ustaša-Muslimana, njihovih komšija i kumova Osmanovića. Tu izvrše stravičan pokolj cijele porodice koja se bila okupila da proslavi svoj praznik, ali poštede malog Iliju, tek rođenu bebu. Njega odnesu u svoje selo i predaju ga Rabiji, čiji je muž poginuo te noći u pohodu na Jugoviće. Namjera im je da Rabija odgaja malog kao svoje dijete i da naprave od njega pravog ustašu koji će da mrzi i ubija Srbe. Međutim, istu noć u Osmanoviće upadaju četnici i pokolju Muslimane, a Rabija uspije pobjeći u šumu sa malim Ilijom, a četnici odnose njenog pravog sina, vjerujući da je to srpsko dijete koje su Osmanovići oteli Jugovićima. Mali Ilija preživljava rat i odrasta kao Alija Osmanović uz Rabiju, vjerujući da mu je ona prava majka, a da su četnici odnjeli njegovog brata. Alija kasnije odlazi u Sarajevo na studije, ali ga sudbina njegovog brata ( tj. Rabijinog otetog sina za kojeg on vjeruje da mu je brat ) proganja i dalje i on odlučuje da ga pronađe. Prilikom jedne posjete Osmanovićima gotovo slučajno susreće seoskog hodžu, tajanstvenog čovjeka poznatog kao Sikter-efendija. Od njega Alija, tj. Ilija, saznaje strašnu istinu o svom porijeklu...