Mama, pokrij mi oči - U spomen žrtvama tomašice

Lijepo aprilsko jutro, pravo proljetno, kako samo može biti u našem kraju. Sunce izišlo poodavno, pa svojim toplim zracima budi i posljednje spavalice, šapućući im: Dižite se, polja čekaju, treba ih sijati. Ravna, plodna polja kraj Sane, ali i ona po brdima, što se kriju iza šumaraka i voćnjaka, gdje se malo čovjek potrudi, urodit će nešto, jer ovaj kraj je Bog obdario prirodnim ljepotama, kao i čitavu Bosansku Krajinu. Rijeka Sana teče između grada Prijedora i naših naselja i pravi divnu prirodnu liniju. Ali, postoje mostovi, da grad povezuju sa njegovom okolinom. Preko starog mosta kod kafane Ribar i Hotela Prijedor vodi cesta za naša sela i naselje Ljubija. U Tukovima se cesta dijeli. Jedna ide za Čarakovo i prema Sanskom Mostu, srednja za Hambarine i Ljubiju, a desna prema Rizvanovićima i Bišćanima. Penju se sve tri polahko uz naša brda, dok se ne spoje sa najdužom, koja veže naših šest naselja. Zecovi, Čarakovo, Hambarine, Rakovčani, Rizvanovići i Bišćani spojeni su jedno za drugo, tako da se ne zna ni gdje koje počinje, niti gdje koje završava. Ljudi iz okoline Prijedora, Sanskog Mosta, Bosanskog Novog i drugih mjesta su ih sve zajedno nazvali Mataruge…