Detalji
Prvo pitanje je pozicioniranje ove Tajne u književnoteorijskom smislu u jedan od triju književnih rodova. I već na prvom koraku našao sam se oči u oči sa tajnom. Ono što sam pročitao jeste pjesma, definitivno, jedna od najljepših ispjevana na našem jeziku o cikličnoj čovjekovoj sudbini, o prolaznosti i traganju za bitnim, o paradoksalnom saznanju da smo samo ljudi koji, ma koliko nastojali, ne mogu da se odupru ljudskome u sebi. Dakle, ako je ovdje riječ o pjesmi, neću pogriješiti i tada ću Tajnu koja je pred nama proglasiti ponajljepšim lirskim ostvarenjem koje sam pročitao. No, formalni obrazac pjesništva i lirike je stih, a ovdje ga, osim u citatima, nema.
Dakle, traganje moram nastaviti. Formalno gledajući, radi se o romanu napisanom u postmodernističkom maniru, koji dekompozicijom fabule ne gubi od suštinske odlike romana, naprotiv.
Pred nama je knjiga u kojoj je stvaralački proces prošao mnoge faze i iznio djelo savršenog sklada idejnog, stilskog, i na koncu, strukturnog jedinstva.
Jedan od zanimljivih dijelova štiva je upravo sloj ideja. Naime, Tajna nam govori dijelove Staroga zavjeta i dijelove Kur’ana Časnog, ustanovljavajući da postoje izvjesna semantička preklapanja ovih dvaju tekstova.
Stilistički i jezički gledano tekst Tajne je perfektan. Ma koliko zvučalo kao opće mjesto, kad budete čitali knjigu, tada ćete i pojmiti svu jakost organizacije jezičke građe. (Ermin Čelenka Skomoranin)
Roman ušao u uži krug za nagradu Fra Martin Nedić, Tera Tolisa, 2014.