Detalji
Širok je tematski spektar kratkih priča Melide Travančić u zbirci Smrt u ogledalu, ali ako bi se tražio neki zajednički imenitelj, onda bi to svakako bio odnos između dvoje, žene i muškarca, Nje i Njega. Taj odnos je netipičan, vrlo složen, bliži nerazumijevanju nego ljubavi, stalno na ivici incidenta, čak i sa težim posljedicama. Oni se nijemom mimikom svađaju i istovremeno vole, međusobna ljubav je ugašena, ali i dalje tinja, u nekom specifičnom obliku nepodnošenja, mržnje zapravo. Među njima tanano treperi privlačnost, ali je u nju duboko zariven nož, koji se lako može naći u jednim ili drugim grudima. Često iz odraza u ogledalima prelaze u sopstvene sjenke iz kojih čitaoca zapahnjuje ledeni dah horora. A ta ogledala su zapravo stvarni život, stvarniji od onog koji dišemo, potvrđuju da između realnosti i imaginacije i nema granice, što ilustruje i ovaj kratki odlomak iz priče „Kroki“:
I sve je mirno. I sve se gasi. I ničega više nema.
U ogledalu još samo osmijeh treperi.