Detalji
Melanholičnom zbirkom priča Preko praga vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije Durić nesumnjivo ulazi u red darovitih bosanskohercegovačkih pisaca, koji svojom prozom nastavlja najbolju tradiciju pripovjedača na srpskom jeziku, od Petra Kočića do Zuke Džumhura, Ive Andrića ili Meše Selimovića. Posle dvije duže novele, Lazar i Priča o starom kralju, objavljene prije više godina, pisac se u ovoj zbirci okreće sudbinama malih ljudi u svom hercegovačkom podneblju s kraja burnog XX vijeka.
Kada piše o pojedinačnim sudbinama savremenika, njihovim nesrećama, nesporazumima i zabludama, bolestima, bijedi i stranputici, pisac izdvaja najsvjetlije trenutke njihovog života i nalazi najdragocjenije crte njihovog karaktera. A kada piše o lopti, smijehu, vozovima, o brigama, moru ili manastirima, Grigorije Durić oživljava zaboravljene ili ispražnjene prostore, predjele i raspoloženja svoga ratom opustošenog podneblja.
Izvanredan psihološki portretista, autorski glas u ovoj knjizi uzdiže se iznad zlosrećnih podjela u narodu, prelazeći preko uskog i sebičnog praga svoje kuće, vjere i nacije, i daje nam svakim retkom svoje proze na znanje da će se ugledati na Andrićevu misao: Najveća planina koju čovjek mora preći je prag njegove sopstvene kuće.