Kiša

Ova knjiga je na izvjestan način nastavak tri moje posljednje knjige (Šafran, Kad sam padala u travu, Bašta ne cvjeta), a koje sam objavila u vrlo kratkom periodu od oko dvije godine, i u kojima je vidljiv odmak od onoga o čemu sam ranije pisala. Kiša, kako joj i sam naslov kazuje - knjiga je na temu kiše, gdje kiša na oko osamdesetak stranica postaje poetsko-filozofski topos, kaže pjesnikinja u razgovoru za portal Buka. Cijela zbirka uokvirena je jednim pojmom - pojmom kiše, a koju je moguće prepoznati i prečitati kao metaforu ukupnosti života, jer kiša je sve - kako pišem u jednom stihu. U ovoj zbirci ispitujem načine na koje se doživljava jedan prirodni fenomen u odnosu spram etniciteta i urbane lokacije. Svaka kiša nosi svoju poetiku, svoju sudbinu, i onda plete intimu bića. Na simboličkoj razini kiša u ovoj knjizi predstavlja put pročišćenja, katarze, ali i egzistencijalnih previranja. Dakle, kiša postaje simbol stanja u koje su pohranjene duhovnost, refleksije, emocije, sumnje i nadanja, i ne samo pjesnička, nego i ljudska u cjelini. Knjiga Kiša podijeljena je u pet ciklusa: Kiša, more i čovjek, Kiša badema, Kiše koje su krila, Kuća kiše i ciklus Poslije kiše ne dolazi život, nego mala smrt. Svaki pojedinačni ciklus postupno razvija svoju sopstvenu pripovijest da bi se na koncu svi ciklusi stopili u jedan - opijenost kišom, opijenost stvaralaštvom, izjavila je pjesnikinja povodom objavljivanja ove, njene najnovije zbirke.