Moj pedalj zemlje

Svaki čovjek ima svoj pedalj zemlje, onaj na kome je prvi put utisnuo stopu svoga postojanja. Tu, na tom pedlju, on dijeli široki nebeski svod sa drugima i hljeb nasušni izlomljen na parčiće životnih radosti i briga. Upravo o takvom pedlju zemlje govori roman Moj pedalj zemlje, inspirisan istinitim događajima i likovima: o pedlju zemlje jednog sela koji po karakterima junaka i ljudskih sudbina može da postoji bilo gdje drugo, a da se suštinski ništa osim imena mjesta ne promijeni. Nataša Bartula je u ovom romanu pažljivo birala sudbine ljudi sa kojima je dijelila svoj pedalj zemlje, oživjevši slikovitim riječima dušu jednog vremena koje je prošlo, ali sa jasnim, neprolaznim porukama svojstvenim svakom dobu kroz živote izabranih junaka – bez obzira da li se radi o Mladenu, koji svoju homoseksualnost vuče na plećima kao osinje gnijezdo, ili pak o Mariji koja je potražila sklonište od neimaštine u udaji te čitav vijek prebirala po životu kao po užegloj riži u stalnoj potrazi za ljubavlju, tragajući za onom mrvom radosti za kojom po pravilu svako ljudsko biće traga žudeći za srećom. Moj pedalj zemlje jasno prenosi univerzalne poruke ljudske prolaznosti; svi smo mi ćoravi Hasan koji je danima krčio žilavu zemlju, pa pošto je iskrčio i zapalio lulu da se odmori, začuo je glas iz zemlje: ”E moj Hasane, ti si sedamdeset i sedmi koji me je krčio”. No, ipak, akcenat romana nije na prolaznosti već na važnosti bitisanja, na životu u ljubavi prema bližnjem, na praštanju ljudskih grijeha, na saznanju da je svaki čovjek i sam grešnik: Oprosti drugome pa će i tebi biti oprošteno. Smiluj se drugome pa će se i tebi Gospod smilovati. Voli bližnjeg pa ćeš biti voljen. Zaviri u svoju dušu prije nego što zaviriš u tuđu. Tamo ćeš naći stotine grijehova, malih i velikih, sakrivenih po uglovima poput miševa u rupama. Priznaj ih prije nego što optužiš druge za njihove grijehe. Njima njihovo a tebi tvoje. Tek tada ćeš vidjeti da ni tvoji nisu ništa manji ni bolji od tuđih, možda nisu isti, ali imaju isto ime pred Gospodom Bogom. Dati nam da se po njima poznajemo, da budu pečat naših duša, pečat grešnog ljudskog roda. Svakom čovjeku duša, svakoj duši svoj žig. Svakom svoj pedalj zemlje!