Spas 2

Dokle god se ijedno biće na ovom svijetu iskreno moli za našu dušu, za nas ima spasa. Mnogi od nas nazivaju sebe grešnima, a možda se odista i smatraju takvima. No tek trpljenje uvreda pokazuje kakvo je srce. Kad je čovjek na ivici života, jednom nogom sa one strane, više mu je svejedno šta će bilo ko osim dragog Boga misliti o njemu... Sa taštinom se raskrsti već na drugom stepenu bola... Neka vam ova knjiga bude znak posebne naklonosti da ja, kao najgora od vas, nečemu ipak služim, da vam moje muke i tuge posluže za skraćenje vašeg puta Ljubavi... Jer sve na ovom svijetu ima svoju svrhu i mjesto, a tako često ne vidimo i ne razumijemo znakove koje dobijamo... Neka moj bol služi da vi ne osjetite bol... Kada si u remisiji, ti si u limbu… Nisi bolestan, ali nisi ni zdrav. Ti čekaš… Čekaš da se bolest vrati, a nadaš se da se neće vratiti… Ovim riječima počinje nastavak ispovijesti Isidore Bjelice započete knjigom Spas. Uvijek je potrebna velika snaga da se čovjek sučeli sa sobom. Isidora je pokazala da ima još veću hrabrost jer je istinu koju je morala priznati sebi odlučila da podijeli sa drugima. Nastavljajući borbu za život ona nastavlja da nas podučava o tome kako da živimo u ljubavi i nadi i kako da pronađemo vjeru. U drugom delu knjige i ovoga puta pronalazimo vodič za alternativne metode lečenja, kao i brojne savete i primere iz ličnog iskustva o tome kako da se bolje podnesu bolne i dugotrajne terapije koje nam nudi klasična medicina.