Detalji
Ukoliko bih morao ukazati na jednu zajedničku nit koja se provlači kroz praktički sve - tematski iznimno široko postavljene - eseje, kritičke analize i javne nastupe Drage Bojića, bilo bi to upravo pregnantno inzistiranje na demobilizaciji društva. Na skidanju uniformi i odbacivanju oružja. Na gašenju borbenih strasti. Na isključivanju sirena za uzbunu. Na otkazivanju poslušnosti političkim i religijskim vojskovođama. Gotovo kompletan opus ovoga pisca, u svakom svom elementu, sadrži kao etičku konstantu jasan demobilizacijski zahtjev, artikuliran kroz nedvosmisleno upozorenje o pogubnosti poslijeratnog ratnog stanja i bespoštednu kritiku političkih, crkvenih i kulturnih elita čija je ambicija - u velikoj mjeri ostvarena - organizirati kompletno društvo po modelu vojne utvrde i opskrbiti ga mentalitetom kakav vlada u pograničnoj karauli. Ta upečatljiva intelektualna i moralna gesta toliko obilježava Bojićev javni rad da skoro može biti riječi o specifičnome autorskom pravcu, o nečemu poput - shvatimo li stvar u najširem smislu riječi - teologije razoružanja.
Viktor Ivančić