Detalji
Dugo mi je trebalo da shvatim kako postoje knjige koje nikako ne treba držati, u kući, među svim ostalim knjigama, u dnevnorn boravku, nadohvat oku i ruci jednako domaćinu i gostu.
Toliko su mi samo Arsenovih knjiga iz kuće odnijeli, uzeli na čitanje (pozajmili pa nikad vratili) mili i dragi gosti, da sam morao skrojiti posebnu policu za knjige - u spavaćoj sobi, tamo gdje mrska ruka pozajmljivača nema pristupa. Njegov psihoportret, unajkraćem, dao bi se sačiniti ovako: inteligentna osoba, pismena osoba - bez navike čitanja. Ali mu se čitalačka potreba naprečac javi - kad ugleda korice neke Arsenove knjige! (Na ljestvici takvih knjiga, koje sam trajno dobavljao i uvijek gubio, visoko, uz Arsenove, stoji još samo jedna, Konrad Lorenc, Govorio sam sa životinjama, što se ne može shvatiti drugačije nego kao krupan kompliment, i jednom i drugom: naučniku što je uz pjesnika, pjesniku što je uz naučnika.) Valjalo bi, u one statističke obrasce o čitanosti pojedinih knjiga u našim knjižnicama, uvesti i rubriku u kojoj bi se odgovaralo na pitanje: Koje knjige korisnici biblioteke najviše - uzimaju pa ne vraćaju? I tu bi se - sasvim sam siguran - Arsenovo ime našlo na samom vrhu, gdje mu je i mjesto.
Proizvoda u bazi
