Kamen na cesti

U hodniku trka. Bjesomučni krik. Tresak vrata. U polumračnu sobu uleti žena. Za njom muškarac. U njezinoj ruci nož, u njegovoj puška. Dva podivljala bijesna nasrnuše: u muža je uperen nož, u ženu cijev. Usred sobe sjedi prestravljeno dijete. Bljesak noža i puščane cijevi kao da su mu probušili male grudi pa vrišti punim dahom strave. Nekoliko slugu utrči u sobu, bacaju se između muža i žene, oduzmu njoj nož, njemu pušku, mole ih, ušutkavaju. Ona krikom, on kletvom ostavljaju sobu, sluge idu za njima. Dijete zuri široko rastvorenim očima u zatvorena vrata. Odande dopiru povici žene, kletve muža. Dijete još osjeća divlju trku, pušku, nož. Trese ga, stišće u prsima i vrišti. Diže se na noge, bježi, spotakne se o igračke kojima se igralo. Ta zapreka poveća njegovu stravu pa zaviče prodornim dječjim krikom... - Mirjana! Za ime Božje! Šuti! Ne vrišti! Tu sam ja, Marta, tvoja dadilja Marta...