Detalji
Jednom davno - kad se još nedužnu dječicu podučavalo da filozofi svijet ne trebaju samo tumačiti, nego i mijenjati nasjela sam na štos i povjerovala kako ću u toj promjeni i sama sudjelovati budem li ovladala potrebnim znanjima. Marno sam čitala za to propisanu literaturu i pohađala predavanja. Ipak, istinu govoreći - uvijek je to bilo isključivo sa stajališta pasivnog promatrača, nikad dalje od gruntanja.
Da stvar bude gora, to me područje počelo zanimati tek nakon što sam, dobrovoljno, pisala seminar o pojmu ahimse - konceptu nenasilja iz drevne indijske tradicije s kojim je Zapad upoznao Ghandi. U to su mi vrijeme ruku dopale i knjige domaćeg filozofa koji je onomad već pomalo bio na silaznoj putanji s trona disidenta i žrtve sustava. No, njegova je priča još kružila, imao je stanovitu karizmu, knjige su išle iz ruke u ruku. Budući da vjerujem kako ima knjiga koje mi u život dolaze u točno određenom trenutku e da bi mi se razjasnilo što bilo jest, e da bi mi nešto poručile ili me pripremile za ono što će doći, tako se vjerojatno zbilo i s knjigama filozofa koji je volio citirati prozaike i pjesnike. Tada nitko tako nije pisao - na otvoreni poetski diskurz u filozofiji službena akademska (partijska) bra-tija nije gledala samo s prezirom i gnušanjem, nego i uzvratila izgonom iz akademske zajednice.....