Kako sam izgubio nadimak i stekao devojku

Razbio sam prvi kontrolni iz istorije, ali i prvi sastav koji smo pisali na španskom. Kad nam je predavala pregledane radove, gospođica Padilja reče da sam iskazao mnogo osjećajnosti. Neki kreten iz posljednjeg reda reče: Žgolja štreberčina, zbog čega skoro pola razreda poče da se smije. Sve dok se Sidni Holand ne okrete i ne reče da joj je dosta nezrelih dječaka ljubomornih na osjećajne muškarce kao što sam ja. Još neke djevojke propratiše to sa Pa da i Ma koji ste vi idioti. Bilo bi odlično kad bi ti momci stvarno bili ljubomorni na mene. Kad bi, recimo, i svi oni željeli da budu Kapetan Osjećajni. Ja i ostali osjećajni momci bili bismo u grupi iz prve lige i svi bi umirali od żelje da sjede s nama za vrijeme ručka. Naravno, budući da smo toliko osjećajni, bilo bi nam mrsko da ikoga isključimo iz društva. Zato bismo svaki sto u glupezariji proglasili mjestom za pripadnike prve lige, s tim što bi moj bio poznat kao mjesto za istinske pripadnike prve lige. Kad bi samo moglo tako... Poslije časa otpratio sam Dżinu do njenog ormarića i osjećajno pomenuo svoj dobrovoljni odlazak s mamom u Zlatno selo. Pogledala me je kao da sam Štreberzila.