Kad se bulbul vratio

Rečenicom sa početka priče možda se ponajbolje ocrtava osjećajnost kojom piše Mehmed Đedović. Ona istodobno svojim vremenskim rasprostiranjem povezuje neko udaljeno, neko bosansko, sretno arhajisko vrijeme sa vremenom opipljive historije kojoj se sve dobro izgubilo, u kojoj je konkretni i opipljivi oblik življenja postao grub i do bolne trpkosti oskuda. Ovom pričom otvoren je prostor likovima u proznom svijetu M. Đedovića, i ujedno najavljuje što će oblikovati njihove osobnosti, u kojem i kakvom društvenom okruženju ostvaruju svoje horizonte i što obdržava, što podstiče, što hrani njihovu životnu dimenziju, ostvarujući ih u tekstu kao zaokružene, ontemske likove.