Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri

Na jednoj se šumskoj livadi ježić igrao s prijateljima. Srna je predložila da igraju igru u kojoj će svakome zadati različito slovo, a potom će svatko u istome vremenu morati pronaći što više predmeta čije ime počinje na zadano mu slovo. Ježiću se igra nije svidjela jer je već jednom bio posljednji u njoj. No svi su pristali, pa je i on krenuo u potragu za predmetima. Ovaj je put bio treći, odnosno pretposljednji. Jako se razljutio, a potom i silno rastužio. Sve je vidio njegov tata, koji ga je došao zagrliti i utješiti te ga je podsjetio da je svaki put sve bolji i bolji te da se treba uspoređivati samo sa sobom. Osjećaj tuge kod djece Osnovni su razlozi za osjećaj tuge gubitak ili odvojenost od dragocjena predmeta ili osobe. No i sama mogućnost gubitka može izazvati osjećaj tuge. Bez obzira na to je li se gubitak stvarno dogodio ili dijete samo misli da bi se mogao dogoditi, emocionalna potreba koja se javlja „iza” osjećaja tuge jest potreba za podrškom, utjehom te nadoknada izgubljenoga, i to na način na koji je to moguće. Tuga zbog neuspjeha i gubitka u igri Nitko ne voli gubiti, ni odrasli ni djeca. Tada je normalno osjetiti tugu ili frustraciju, a intenzitet može varirati ovisno o tome koliko nam je nešto bilo važno, o temperamentu osobe te o perfekcionizmu. Neka djeca doživljavaju vrlo intenzivne emocije kada izgube u nekoj igri. Javlja se strah zbog ideje da će možda osjetiti tu neugodnu emociju (tugu), koja tada može biti pojačana i drugim neugodnim osjećajima, poput osjećaja srama, krivnje, razočaranja… Upravo zbog toga djeci treba pomoć da se nose s osjećajem tuge koji im se javlja nakon gubitka u igri.