Jeruzalemski murali

I u ovoj zbirci se čini da je lirski subjekt zatočen u sadašnjosti, u međusvemiru, u čežnji čiji je objekt nedefiniran, u prostoru koji opisuje, oslikava, ali bez saznanja o vlastitoj poziciji unutar njega. To je ono što ga dovodi do stanja latentne, ali trajne napetosti i čini se da je u takvome titranju postojeće stanje moguće samo izgovarati, trpjeti, ali ne i boriti se protiv njega; zapravo, u glazbenosti kojom odiše cijela zbirka, lirski je subjekt gotovo osuđen na vječiti intermezzo. Upravo kao što podnaslov pjesme Mahlerova deveta govori - naknadno zapisana emocija - sve su ove refleksije zaista kao naknadno stihovno reprocesuiranje određenih situacija