Detalji
Ovu zbirku neobičnog naslova, s dodatnom informacijom o „dvadeset poema o ljubavi i jednom pjesmom očaja“, nudi nam starog, ali i bitno novog, bolje reći inoviranog, osvježenog, privlačnog pjesnika. U suštini je tehničko-stvaralački manir ostao isti, kao i u prethodne dvije zbirke. To je dobro, jer eksperimentisanje i improvizovanje u vezi s tim, moglo bi odavati utisak lutanja i nesigurnosti. U Hodžićevom primjeru nema govora o toj vrsti nepouzdanosti. Ne, njegov stih je još sigurnije britak, eliptično efektan, snažan i gorljiv. Kazuje jasno, ne ostavlja nimalo prostora za nedoumicu ili dilemu, vezan je za autora, za njegov subjektivan stav, doživljaj, utisak...