Islamsko vjerovanje

Savremeno doba suočeno je sa krizom duha kao najvećim problemom modernog čovjeka. Iz te krize proizilaze sve druge krize koje su prouzrokovale nered i metež u životu ljudi na Zemlji. Nepravda, nepoštivanje ljudskih prava, nasilje, ubistva, nemoral, raspad porodice, ekološka ugroženost životne sredine, samo su neki od pokazatelja ozbiljnosti problema s kojima je čovečanstvo danas suočeno. Osnova svakog nereda je u suprotstavljanju Istini i odstupanju od njenog puta, a svako dobro je u slijeđenju Istine i pridržavanja njenog puta. Istina (Hakk) najsavršenije je i najsvrsishodnije stanje u kojem je Svevišnji Stvoritelj stvorio stvorenja i od njih traži da takva budu. Po islamskom učenju, sve na ovom svijetu stvorio je Bog (Allah, dž.š.) i niko nije s Njim u tome učestvovao. Svaku pojavu na ovom svijetu Allah, dž.š., je postavio na određen način i o njoj se adekvatno pobrinuo. Po islamskom naučavanju, Allah, dž.š., je apsolutno savršen i u Njegovom stvaranju i određivanju vladaju pravda, savršenstvo i sklad. Čovjek je, isto tako, jedno od Božijih, dž.š., stvorenja i njegova sreća, mir i spokoj u velikoj mjeri zavise od toga da li je on spoznao Istinu i da li slijedi njen put. Ispravno je reći da uzroke svih problema koje proživljava čovječanstvo treba ponjaprije tražiti u relativiziranju univerzalnih vrijednosti, što je opet rezultat nevjerovanja u Stvoritelja i neprihvatanja Njegovih odredbi, uputa i istine koje je objavio. U tom pogledu su i riječi Uzvišenog: Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. (Kuran: Taha, 123-124) Božiju uputu će slijediti samo onaj ko u bude vjerovao u Stvoritelja, Njega se sjećao, osjećao Njegovu prisutnost, svojstva i veličinu. A ko na Allaha zaboravi, taj će se i okrenuti od Njegove upute. Zato je najvažnija i najznačajnija nauka među islamskim vjerskim disciplinama ilmu-l-akide, nauka o temeljima vjerovanja. Na akidi se grade sve ostale islamske znanosti i zbog toga su islamski učenajci od samoga početka pridavali veliki značaj toj oblasti i svaka generacija muslimana dala je svoj doprinos u rasvjetljavanju temeljinih istina islamskog vjerovanja u svjetlu vremena i prilika u kojima je živjela. To pokazuje i činjenica da su velikani ostalih islamskih znanosti, kao što su mufessiri, muhaddisi i fakihi, u svojim djelima obavezno tretirali akaidska pitanja i povezivali te znanosti sa temeljima imana. Jedan od najboljih primjera u tom pogledu je i El-Džessas, čuveni alim i poznati hanefijski mufessir (komentator Kurana) iz četvrtog hidžretskog stoljeća, koji je u svom poznatom djelu Ahkamu-l-Kuran obradio mnoga akaidska pitanja. El-Džessas je znalački obrazložio pitanje Allahove, dž.š., jednoće i neusporedivosti bilo čega s Njime, iznoseći brojne argumente o istinitosti Muhammedovog, sallalahu alejhi ve sellem, poslanstva. Također, on u svom kapitalnom djelu raspravlja s jevrejima i kršćanima, ali, istovremeno, svoje intelektualne i naučne sposobnosti stavlja u funkciju odbrane vjerovanja ehli-sunneta i džemaata od nastranih ideja i stavova raznih sekti i frakcija koje su se kroz dugu historiju islama pojavljivale unutar muslimanskog korpusa. Bošnjaci imaju priliku da se pobliže upoznaju sa spomenutim El-Džessasovim djelom kroz doktorsku disertaciju našeg uvaženog alima i već poznatog naučnog istraživača dr. Safveta Halilovića, koja je nedavno ugledala svjetlo dana i na bosanskom jeziku pod naslovom: Metodologija tumačenja Kurana u hanefijskome mezhebu. Dr Safvet temeljito i metodološki obrađuje to vrijedno djelo i veoma stručno i smjelo daje svoje osvrte na pojedine stavove njegovog autora. Iz želje da akaidska pitanja koja je obradio El-Džessas učini dostupnim što većem broju čitalaca dr. Safvet se odlučio da ih izdvoji i štampa u zasebnom izdanju, što predstvlja još jedan kvalitetan korak u naučnom opusu već, s pravom možemo reči. plodonosnog alima našeg podneblja, koji zajedno sa drugim poznatim ličnostima iz oblasti klasičnih islamskih zn nosti puno obećava. Interesantno je spomenuti da El-Džessasovo tefsirsko djelo napisano prije više od hiljadu godina, ali problematka koju tretira ostaje i dalje auktelna i mnoge teze izgledaju kao da su pisane danas, u svjetlu savremenih spoznaja i dešavanja. S toga, toplo preporučujemo ovu studija dr. Safveta Halilovića, koja po broju stranica nije velika ali je, itekako, korisna i utemeljena i kao takva doprinijet će rasvjetljavanju osnovnih postulata islamskog vjerovanja i dobro će doći svima onima koji se bave izučavanjem islama, njegove, misli, tradicije i kulture.