Detalji
Rijetki su književni putovi bili tako trnoviti i prepuni prepreka kao što je to slučaj Vladana Desnice, pisca koji je s ozbiljnim objavljivanjem započeo tek u svojoj četrdeset i petoj godini, da bi rana smrt prekinula njegov stvaralački luk već u šezdeset i drugoj godini života.
Kroz nešto više od desetljeća i pol, svim dodatnim nepogodama i protivljenjima usprkos, on se opravda no nametnuo kao jedan od najvećih prozaika i najizgradenijih intelektualaca u čitavom kulturnom prostoru nekadašnje države, kao književnik doista univerzalnih dometa koji čini čast jeziku na kojemu piše i bitno afirmira sredinu iz koje polazi.
Ponosni potomak srpskog roda Desnice i dostojni nasljednik imanja serdara Jankovića u Islamu Grčkom, u zadarskom zaleđu, Vladan se formirao u izrazito zahtjevnoj sredini dalmatinskoga građanstva, u kojoj su se vjekovima preplitale tekovine talijan skoga i hrvatskoga jezika, odnosno odgovarajućih školovanja i lektire.
Po amalgamiranju urbanih i ruralnih sastojaka, po kom binatorici realističkih i simboličkih slojeva, po organičkoj smjesi skepse i ironije, rezignacije i melankolije, Desničino djelo pred stavlja svojevrstan vrhunac sredozemnih nadahnuća u hrvatskoj književnosti, krunu duboke tradicije i prodor aktualnih duhovnih iskustava, pa i filozofskih opredjeljenja (kročeanskog idealizma, bergsonovskog intuicionizma, kamijevskog egzistencijalizma).