Ideja hrvatske države u političkoj misli Stjepana Radića

Da bi odgovorio na osnovno pitanje u svojoj knjizi - Je li Radićeva politička zajednica seljaštva - seljačka republika - mogla biti moderna nacionalna država? - autor poduzima obuhvatno i kritički utemeljeno istraživanje radićevih tekstova, arhivskih i objavljenih povijesnih izvora, historiografske i politološke literature, na temelju čega zaključuje da je Radićeva politička doktrina zadovoljavala uvjete za uspostavu samostalne hrvatske države, ali se, izdvajajući seljaštvo kao glavnog nositelja procesa hrvatske nacionalne emancipacije, onemogućio u dosljednom koncipiranju moderne nacionalne države. Nakon vrlo opsežne bibliografije, knjiga završava prilozima - izvornim tekstovima Stjepana Radića koji pojačavaju i ilustriraju autorove teze i zaključke. IZ RECENZIJA Razumijevanje i kritičko vrednovanje Radićeve ideje hrvatske države suočeno je s pitanjem: Je li Radić Hrvatsku državu mislio isključivo kao izdvajanje iz imperija i integraciju njezinih djelova ili je nudio i koncept kojim bi u novostvorenoj državi unaprijedio proces modernizacije i omogućio prevladavanjem ancien regimea, te uspostavu moderne nacionalne države? Autor je minucioznom analizom cijeloga Radićeva opusa rekonstruirao njegovo shvaćanje države, društva, puka, staleža, naroda/nacije, Europe i, osobito, srednje Europe, te pokazao kako se Stjepan Radić tijekom ukupna svoga djelovanja zalagao za uspostavu hrvatske nacionalne države utemeljene na liberalnim i demokratskim idealima europskoga političkog humanizma, ali da pojedina rješenja sadrže korporativne elemente i pokazuju Radićevu ograničenost vremenom u kojemu djeluje. Dakle, Radićeva je politička doktrina zadovoljavala potrebu za uspostavom hrvatske nacionalne države, ali nije u cjelini poticala modernizacijski proces hrvatskog društva i države. Uvidi koje autor iznosi nedvojben su doprinos deideologizaciji i demitologizaciji naše nacionalne povijesti i vrijedan doprinos promicanju liberalne i demokratske političke kulture u nas. Prof. dr. sc. Ivan Prpić Knjiga je utemeljena na obuhvatnom i kritički zasnovanom istraživanju Radićevih tekstova, arhivskih i objavljenih povijesnih vrela te korištenju historiografske i politološke literature. Tako autor stvara, koristeći se metodama povijesne znanosti i politologije, djelo koje širi spoznaje i znanja o Radićevu djelovanja u području historiografije i političke znanosti. Posebna je vrijednost monografije što autor Radićevu koncepciju hrvatske države razmatra unutar suvremene politologijske znanosti, pri čemu posebice ispituje odnos Radićeve ideje države s kategorijama ancien regimea, imperija i nacionalne države. Tako ostvareno djelo, a imajući u vidu i izbor Radićevih tekstova u Prilogu, znanstveno je relevantno za sva buduća istraživanja Radićeve djelatnosti, a ujedno je pristupačan i koristan tekst za šire čitateljstvo. Prof. dr. sc. Marijan Maticka IZ SADRŽAJA - 1. Uvod - 1.1. Metodološke postavke - 2. Teorijske i ideologijsko-političke osnove Radićeve ideje hrvatske države - 2.1. Ideja naroda / nacije - 2.2. Ideja države - 2.3. Ideja društva i društvene strukture - 3. Federalizam Stjepana Radića - Podunavski savez država i naroda - 3.1. Federalizam - 3.2. Pojam Srednja Europa - 3.3. Germansko i slavensko poimanje ideje Srednje Europe - 3.4. Srednjoeuropska ideja Františeka Palackog - 3.5. Srednjoeuropska ideja Stjepana Radića - Podunavski savez država i naroda - 3.6. Hrvatska država u Podunavskom savezu država i naroda - 3.7. Federativne i konfederativne značajke Podunavskog saveza država i naroda - 4. Radićev federalizam u vrijeme stvaranja južnoslavenske državne zajednice - 4.1. Prema novom malom imperiju i ancien regimeu. Politika nacionalne koncentracije - 4.2. Radićevo prihvaćanje i razumijevanje politike nacionalne koncentracije - 4.3. Radićevo poimanje ideje narodnog jedinstva - 4.4. Nacrt privremenog uređenja za zajednički saveznu državu Slovenaca, Hrvata i Srba - 5. Ideja republike - Ustav Neutralne seljačke republike Hrvatske - 5.1. Hrvatska politika i Stjepan Radić u vrijeme nastanka Ustava. Ponovno u imperiju i neprevladanome ancien regimenu - 5.2. Politički ideali u Ustavu - Preambula Ustava - 5.3. Funkcije Republike - 5.4. Političke institucije Republike - 5.5. Lokalna samovlada i uprava - 5.6. Izvršna vlast Republike - 5.7. Sudska vlast - 6. Hrvatska i južnoslavenske države i narodi - 6.1. Hrvatska i južnoslavenske zemlje u Dodatku programa HRSS-a - 7. Zaključak - Ideje države i agrarizam - Izvori i literatura - Prilozi - Izvorni tekstovi - 1. Slavenska politika u Habzburžkoj monarkiji - 2. Dr. Antun i Stjepan Radić - Što hoće Hrvatska Pučka Seljačka Stranka - 3. Govor Stjepana Radića u Hrvatskom saboru - 9. srpnja 1918. - 4. Državno uređenje ili Ustav neutralne seljačke Republike Hrvatske - Zusammenfassung - Summary - Propitivanje Radićeve ideje hrvatske države (Neven Šantić - Novi list, 30. siječnja 2002.) Čini se paradoksalnim ali je istinito. Stjepan Radić svakako je jedan od najspominjanijih i najcitiranijih političara u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća, a s druge strane u oči upada manjak radova koji se bave njegovim djelom, pogotovo idejnim sustavom. Kao da nam je tu sve manje više samorazumljivo i kao da nema prostora za daljnja iščitavanja Radića koja bi, između ostalog, trebala raščistiti s pojednostavljivanjima pa i vulgariziranjima njegovih misli i političkih poteza, a što nije rijetka pojava u današnjem hrvatskom političkom i javnom diskursu (primjerice, nerijetko isti oni koji spominju njegovu legendarnu izreku o guskama u magli koje ide u Beograd odriču Radiću sposobnost stvaranja hrvatske države i spočitavaju mu kratkotrajno paktiranje sa srpskim radikalima, pri čemu ni u jednom ni u drugom slučaju nekritički ne uvažavaju ni kontekst vremena, ni pozadinu Radićeve misli). Politološku prazninu je, i to uspješno, popunio docent na katedri za Teoriju političkih doktrina na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu dr. Tihomir Cipek. Njegova je nakana bila propitati Radićevu ideju hrvatske države koja čini jednu od temeljnih sastavnica njegova idejnog sustava i ideologije hrvatskog seljačkog pokreta. Kako Radićeva ideja hrvatske države nije bila realizirana, autor je konstruira na temelju historijsko-usporedne i normativno vrijednosne analize u poglavljima koja se bave teorijskim i ideologijsko-političkim osnovama Radićeve ideje hrvatske države, federalizmom u koncepciji Podunavskog saveza država i naroda, Radićevim federalizmom u vrijeme stvaranja južnoslavenske državne zajednice, idejom republike u Ustavu Neutralne seljačke republike Hrvatske te Hrvatskom i južnoslavenskim državama i narodima. Tri zaključka Naposljetku, osim izvora i literature, Cipek čitatelju nudi i nekoliko priloga, izvornih tekstova, koji daje pregled razvoja Radićeve misli o ideji hrvatske države. Argumentirano, detaljno i postupno, te pitko što za čitatelja nije nimalo nevažno kada je riječ o znanstvenom djelu, Cipek nas vodi ka zaključcima koji se mogu svesti na tri bitna. Najprije, Stjepan Radić je u svojoj političkoj misli zagovarao izlazak hrvatskog naroda iz imperija u kojima se nalazio (Austro-Ugarska i Jugoslavija), zagovarajući u njima ideju federalizma i konfederalizma kao najbezbolnijeg načina u kojima bi do izražaja mogla doći samostalnost hrvatske države u tadašnjim igrama moći. Drugo, Radić nastoji konstruirati hrvatsku državu kao modernu nacionalnu državu i prihvaća niz liberalno-demokratskih vrijednosti koje su oblikovale modernu nacionalnu državu (sloboda pojedinca, pučki suverenitet, trodioba vlasti, parlamentarna demokracija, zaštita manjina, decentralizacija...), ali, i to je treće, ostaje limitiran promatranjem institucija nacionalne države sa stajališta interesa jednog društvenog sloga - seljaštva. Suvremene dileme iz povijesnih korijena Dakle, individua s jednakim pravima je ustuknula pred staležom koji zahtijeva svoje pravice, odnosno središnje mjesto u političkom sustavu i društvu uopće, čime dovodi u pitanje jednu od temeljnih pretpostavki moderne nacionalne države kao potpuno novog tipa vlasti, te time praktički zadržava neke važne odlike ancien regimea (starog režima) tada već na potpunom izdisaju u Europi. Stoga, zaključuje Cipek, Stjepan Radić je svakako bio jedan od najznačajnijih osoba hrvatske povijesti, veliki borac za samostalnu hrvatsku državu, ali su njegova ideološko-politička uvjerenja i stavovi utjecali na njegovu političku teoriju, te mu nisu dopustili da do kraja osmisli sve značajke moderne nacionalne države. Seljaštvo, kao onaj subjekt koji po njegovu mišljenju ima glavnu ulogu u procesu hrvatske nacionalne emancipacije, zarobilo je njegovu ideju države, zbog čega nije mogao dosljedno koncipirati sve značajke moderne nacionalne države. Cipekova knjiga, bez sumnje, trebala bi ostaviti traga na suvremenu recepciju Radićeva političkog djelovanja i mišljenja, dijeleći žito od kukolja (da ostanemo na terenu seljačke terminologije), odnosno ono po čemu nam je Radić i danas blizak i inspirativan od onoga što zauvijek pripada prošlosti. Štoviše, nakon što su se povjesničari bavili i braćom Radić i HSS-om u vrijeme Vladka Mačeka (Ljubo Boban), a Hrvoje Matković prije nekoliko godina napisao i Povijest HSS-a, Cipek kao da nudi izazov da se politološki obradi i djelovanje Vladka Mačeka i njegovih nasljednika na čelu HSS-a. Tek tada ćemo imati punu sliku o evoluciji seljačkog (nacionalnog) političkog pokreta u Hrvatskoj, kojeg su utemeljila upravo braća Radić, i njegovu utjecaju na ovdašnje političke prilike. Možda bi se pokazalo, a temelja za to ima već i u Cipekovoj interpretaciji Radićeve teorijske koncepcije, da neke suvremene hrvatske političke dileme i konfrontacije izrastaju iz dubokih povijesnih korijena koje je odnjegovala nedorečenost Radićeve političke misli.