Detalji
Još prije punih pedeset godina, jedan mladi pjesnik je stihove svoje prve zbirke otvorio svekolikom životu u koji je, uz ptice i cvjetove, na svom starom biciklu ušao i jedan tata, Mrgud, mehaničar, pa jedan čitav grad koji oživi poslije dva sata, kad se mame i tate vraćaju s posla, pa jedan plavi neboder koji u sivom danu, kad se kao kokoš skupi mokra trava, liči na toplo parče neba plava… Ta knjiga se zvala »Jutro tate Mrguda«, a njen stihotvorac, Ismet Bekrić, nastavio je da nam niže lijepe riječi i »priča« o jednoj đačkoj klupi kraj prozora, o ocu s kišobranom i očevom kaputu, o cipelama poštara Gliše i svoga starijeg brata, o bakinoj kući što se stisla u sokake i neće nikud da se penje, o jednom čistaču ulica Pepiju koji se ljuti kad mora uklanjati smeće sa puta, jer on bi želio da sadi cvijeće, o jednom izgubljenom klikeru, o betonu, hladnom, sivom, koji oživi »kad ga dječje ruke taknu«… I sada, nakon niza svojih knjiga, i pjesama, i priča, i bajki, i dramskih tekstova, Ismet Bekrić nastavlja svoju pjesničku ispovijest o beskrajnom djetinjstvu i životu, o svijetu u kojem »i sve je tako važno pod ovim dječijim nebom«.