Detalji
O hutbi kao vjerskoj dužnosti, njenim vrstama, sastavnim dijelovima, o svojstvima koje hatib treba imati, u nas je pisano u nekoliko navrata. Rahmetli hadži Mehmed Džemaludin- ef. Čauševič je u Kalendaru Narodna uzdanica za godinu 1935. objavio članak Jedno kratko objašnjenje o hutbama. U članku se govori o govorništvu, koje su Arapi njegovali još u predislamsko doba. Posebno su pazili da govor u svečanim prilikama bude izrečen biranim riječima. Kao primjer naveo je govore Ebu Taliba i Vereke, sina Nevfelova, koje su izgovorili prilikom vjenčanja Muhameda i Hatidže (petnaest godina prije početka Poslanstva). Naveo je i hutbu /govor/ što ju je Muhammed, a.s., održao u mjestu Kuba, na putu za Medinu. To je bila ujedno i prva džuma koju je Muhammed, a.s., klanjao. U članku je istaknuto da hutba treba biti na jeziku džemata koji sluša učenje /izgovaranje/ hutbe. Donio je i primjer hutbe kakva bi trebala biti.
U istoj godini, 1935., u Glasniku Islamske zajednice izišao je članak o hutbi iz pera hadži Mehmed-ef. Handžića. U članku je detaljno objašnjeno šta je hutba, njeni dijelovi, kakav hatib treba biti. Poruka u hutbi /vaz/ treba biti na jeziku džemata koji sluša hutbu. Donesen je i uzorak oba dijela hutbe na arapskom jeziku kao i dove, koje se prouče po završetku hutbe. Handžić je dao i tri primjera kakva bi poruka /vaz/ trebala izgledati (Dobročinstvo prema roditeljima, Sloga i bratstvo, Dužnosti muslimana prema muslimanu).
Proizvoda u bazi
