Detalji
Sposobnost da se prepoznaju obrasci umjetničkog djela da bi se njima poigralo, odlika je, po tvrdnjama teoretičara, visprenih pisaca i dokaz da je žanr u kome stvaraju toliko odrastao da se može kritički samoposmatrati; od Servantesove parodije viteških romana proteže se neprekinuta linija knjiga koje su zasnovane na ovim principima. I u naučnoj fantastici postoji pregršt više-manje uspjelih djela koja parodiraju žanrovske šablone i ikonografiju. Među stvaraocima koji su se poduhvatili ovog teškog zadatka ime Daglasa Adamsa (1952-2001) svakako je jedno od najblistavijih.
Osnovni, humorni, ton Autostoperskog vodiča proizilazi iz vještog, nadahnutog parodiranja brojnih standardizovanih situacija u konfekcijskoj naučnoj fantastici; Adams majstorski vodi zaplete do groteksnog klimaksa dodajući im brze, višesmislene dijaloge. U najboljim stranicama Autostoperski... bruji briljantnim smjehotresnim apsurdom. Zbog visokih standarda koje je sebi postavio Adams nije uspio da u svim knjigama održi tenziju, ali je serija ostala samosvojni fenomen naučne fantastike.
U pokušaju da se odmakne od slave Autostoperskog vodiča Adams je romanom Holistička detektivska agencija Dirka DŽentlija započeo novi serijal koji je, nažalost, dobio samo jedan nastavak Mračna čajanka duše, dok je dio drugog nastavka Losos sumnje štampan, zajednom sa brojnim člancima, esejima i intervjuima, u knjizi koja je izdata poslije piščeve smrti.
Detektiv Džentli je bio nova stepenica u razvijanju posebnog humora baziranog na naučnoj fantastici ali sa većim oslanjanjem na apsurdnost situacija koje mogu biti istovremeno i smiješne i gorke. Adams je postavio nove, nezaobilazne standarde u parodijskom pogledu na žanr prema kojima će se ravnati, kako čitaoci, tako i budući pisci.