Detalji
Ova knjiga je nastala iz zapisa Vide Borš kada je, po drugi put, oboljela od raka. Vida je vodila dnevnik o svojoj bolesti i životu prvo na blogu Lutka iz izloga, a poslije na blogu Humor, a ne tumor. U kratkom roku njezin blog je postao jedan od najposjećenijih, a Vida izišla iz domene blogosfere i postala pravi fenomen i amblem hrabrosti i suočavanja s bolestima. Premda i sama u situaciji da objektivno treba pomoć, Vida je postala svojevrsni terapeut oboljelima i duhom klonulima. Postala je dipl. Ing. Tuđopouzdanja.
Interes i znatiželja Vide Borš bili su u prvom redu usmjereni prema životu i njegovu poboljšanju: uređenju svijeta, pomoći potrebitima, pitanjima pravde i pravednosti, detektiranju nasilja u svim vidovima, gonetanju labirinata birokracije, pitanjima dostojanstva… Na neponovljivo svoj, sasvim neambiciozan i neobavezan, topao i spontan način, sve kalambureći i zezajući se, unoseći život u mrtvo, plastičnost u plošno, Vida je dnevno pokazivala i lucidnost i upućenost i iznimnu osjetljivost. Literarno nadarena, beskonačno duhovita i gonjena strasnom željom za životom nadmudrivala se s vlastitim uvjerenjima ne vrijeđajući pritom tuđa, herojski nosila s amplitudama bolesti i raspoloženja; metastaze ni u jednom trenu nisu zahvatile njezin duh. Treba li uopće reći da je Vida podlegla bolesti, ali da je svojim djelom i ovom knjigom pobijedila smrt?
Proizvoda u bazi
