Hokus pokus

Vonegat je rano, među prvima, prešao onu granicu zgražanja i očaja iza koje postaje jasno da samo smijeh - istina, najčešće melanholičan, gorak, ili ciničan smijeh - može biti kakvotakvo oružje, ili makar lijek protiv užasa raščovečene epohe progresa. Precizan realistički okvir, kakav je onaj u koji je smiještena radnja romana Hokus-pokus, najbolje ocrtava užase svijeta s kraja milenijuma, svijeta koji je svojom izopačenošću nadmašio i najmračnija antiutopijska predviđanja, i u kome donedavno zastrašujuća Orvelova 1984. sve više liči na naivnu eskapističku pastoralu...