Detalji
Stajao sam pred biskupom, zastupnikom Velikog inkvizitora Dijega de Espinoza.
Drago dijete, reče. Ti znaš zašto sam te pozvao. U gradovima naših kraljevstava Španije mnogi od onih koji su, po svojoj slobodnoj odluci bili preporođeni u Isusu Hristu svetim vodama krštenja, ponovo tajno izvršavaju vjerske zakone i običaje jeretičkog praznoverja. Zbog zločina ovih ljudi i zbog trpeljivosti Sv. Stolice prema njima, građanski rat, ubijanje i nebrojena zla zadesila su naša kraljevstva...
Biskupove riječi vratiše me desetak godina u prošlost. Dva dominikanca fra Miguel Morilo i fra Huan de San Martin bili su prvi imenovani inkvizitori u Sevilji. Moji roditelji, časni i ugledni conversos po savjetu moćnih zaštitnika našli su utočište na imanju don Alfonsa de Kadiksa. Poslije neuspjele zavjere Dijega de Susana planule su ljudske lomače širom zemlje, a njihov plamen osvijetlio je mnoge od poznatih gradova: Siudad Rela, Segoviju, Kastilju, Aragon, Sevilju, Toledo, Valensiju. Moć Consejo Supremo de la Santa Inquisicion postala je neograničena. Otvoreni su grobovi poznatih preobraćenika kako bi se provjerilo jesu li sahranjeni po važećem crkvenom obredu. Tamo gdje nije bilo prestupa kosti su vraćane u grobnicu, a gdje se sumnja pokazala opravdanom bacane su psima i rasturane da im se zatre svaki trag. Zatim je naišlo vrijeme velike okrutnosti Tomasa de Torkvemada, priora dominikanskog samostana u Segoviji i ispovednika njegovih veličanstava...