Helgin dnevnik

Svjedočanstvo jedne djevojčice o životu u koncentracionom logoru. Prvo su nas odveli na kupanje, gde su nam uzeli sve što smo imali. Nije nam ostalo doslovce ništa. Već sam se polako navikla na te obrijane glave, ali prvi utisak je bio zastrašujuć. Nisam mogla da prepoznam ni sopstvenu majku dok joj nisam čula glas. Godine 1941. dvanaestogodišnja Helga Vajs i njeni roditelji bili su primorani da se oproste od svog doma, svojih rođaka i svega što su do tada znali - bili su internirani u nacistički koncentracioni logor u Terezinu. Naredne tri godine, Helga je uspjevala da bilježi svoja svjedočanstva o preživljavanju porodice i ljudi koji su joj u logoru postali prijatelji. A onda su poslati u Aušvic. Njen dnevnik je ostao sakriven u pukotini jednog zida. Helga je bila jedno od malobrojne jevrejske dece iz Praga koje je preživjelo holokaust. Poslije rata uspela je da dođe u posed svojih dnevničkih belješki i dopuni ih potonjim iskustvima i promišljanjima. Tako je nastalo jedno od najslikovitijih i najupečatljivijih direktnih svjedočanstava o holokaustu koje smo do danas otkrili...