Detalji
Priča o starcu koji se pred smrt prisjeća života kroz veoma ličnu ispovijest. Taj starac je bio niko drugi do car Hadrijan koji će u istoriji biti zabilježen kao car-filozof, car-mirotvorac, jedan od pet dobrih careva Rima. Djelo je zamišljeno kao pismo koje car Hadrijan piše svom nasljedniku Marku Aureliju. Hadrijan mu pripovijeda o svom porijeklu i životu, o svojim razmišljanjima i spoznaji. On i laže, ali kako i sama autorka na kraju kaže, treba ga pustiti da laže, jer i car je ljudsko biće.
Knjiga se završava jednim epitafom i jednim izvještajem. Epitaf je svjedočenje ljubavi nasljednika prema preminulom starcu, bolno odavanje poštovanja. Ali još dirljiviji je zakasnjeli izvještaj Atika iz Ponta. Pismo puno nježne ljubavi i dirljive odanosti za jedan spoljašnji lik Hadrijana. To je pismo voljenom zapovjedniku u kome se nalazi detaljni izvještaj svega što bi zanimalo ovog neobičnog Cara, napisan rukom odanog službenika, koji ga prije svega razumije, poštuje i voli.