Dostavljamo i u SAD!

Cijena dostave | Vrste plaćanja

+387 35 225 027

point@knjiga.ba

Dobrodošli!

Molimo prijavite se ili napravite svoj profil!

Slika knjizicaProizvoda u bazi

27.518

Facebook slicica

Katalog

Gutači vremena

Gutači vremena

Kliknite dva puta da vidite sliku u normalnoj rezoluciji

Zoom Out
Zoom In

Više slika


ISBN:

9958-12-095-4

Ilustracija:

Ne

Izdavač:

Dostupnost:

na stanju

Šifra:

K3901

Broj strana:

42

Težina:

200 g

Cijena:

Dostupnost: Na stanju

17,55 KM
na stanju

Kategorije:

Sadržaj:

Odlomak iz knjige Gutači vremena autorice Jagode Iličić)

Vrijeme je arhipelag, oblak ispleten od kopna i vode. Kako inače objasniti snove koji te tjeraju da uvijek izroniš na istome mjestu, i zaroniš, duboko, u potrazi za svjetlom čiji varavi trag mami kroz vodu i pjeva glasom koji čuje samo tvoje srce.

Sakupljam mrvice, osipa se iz dlanova, komad kruha, pečenog ispod velike kupole vremena. Dok naučim što ću s njim već ga je pola nestalo, postalo hrana gladnim pticama koje prate ljudske tragove.

Teško je vratiti se, preći s ove strane kože. Kada zatvorim oči i put, vijugava staza bez znakova povede me...moje tijelo ućuti poput velike nule na crti vremena, beskonačnom pravcu koji s obje strane vodi u nedogled.

Nedogled u prošlost i nedogled u budućnost, bilo kuda da okreneš lice, uvijek si na raskrsnici. Ne zbunjuju me putevi koje mogu obuhvatiti pogledom. Zbunjuju me teška, proturječna putovanja bez vidljivog smisla i nezamislivih stanica. Strah me da se jednom neću znati vratiti. Plašim se dubokih spilja ispod sunčeve svjetlosti.
Možda, jednom, neka bezimena sila pokrene vrtlog i izroni iz bezdana, oštrih jasnih obrisa, možda...nestane, razdvoji se u milion kapi rasprši se u oceanu i nestane, tiho, ledeni brijeg, uronjen u vodu...
Neću pričati o ljubavi. Da se mene pita, zabranila bih da joj se izgovara ime, kao što je vijekovima, izabrani narod, drhtao od pomena Boga kome su se klanjali.
Ne želim ponavljati riječi koje su , prelazeći od usana do usana, kao stepenice malenih primorskih gradova, postale klizave i opasne za korak.
Kako pronaći riječi u koje bi stala rijeka čija se široka delta slijeva u more? Bezbroj je rukavaca kojima teče, i svaki je ona, i mnogo ih je ona a opet iz mnoštva, rijeka jednoga imena putuje negdje i nosi sjećanja, na brda i nebo, sjenke koje se nadvijaju nad njezinim njedrima , lišće kojima se poigravaju talasi, nestašna djeca rođena iz ljubavi vode i vjetra...
Rečenice bez smisla izranjale su iz tame poput dijelova potopljenog broda sve dok se nije rodila priča o Mudracu koji je krenuo na put kako bi pronašao sedam istina po kojima je krojen svijet po mjeri čovjeka. Sedam istina trebao je odnijeti iza teških vrata Vremena i pokriti pečatom kako ne bi bile zaboravljene. Morao je stići prije dugih, upornih dlanova zaborava. Na putu su vrebali gutači vremena.

  • Izdanje: 1
  • Godina: 2009
  • Jezik: Bosanski jezik
  • Vrsta uveza: Tvrdi uvez
  • Pismo: Latinica
  • Veličina: 140x200
  • Zemlja porijekla: Bosna i Hercegovina
  • Stanje: Nova

Detalji

Odlomak iz knjige Gutači vremena autorice Jagode Iličić) Vrijeme je arhipelag, oblak ispleten od kopna i vode. Kako inače objasniti snove koji te tjeraju da uvijek izroniš na istome mjestu, i zaroniš, duboko, u potrazi za svjetlom čiji varavi trag mami kroz vodu i pjeva glasom koji čuje samo tvoje srce. Sakupljam mrvice, osipa se iz dlanova, komad kruha, pečenog ispod velike kupole vremena. Dok naučim što ću s njim već ga je pola nestalo, postalo hrana gladnim pticama koje prate ljudske tragove. Teško je vratiti se, preći s ove strane kože. Kada zatvorim oči i put, vijugava staza bez znakova povede me...moje tijelo ućuti poput velike nule na crti vremena, beskonačnom pravcu koji s obje strane vodi u nedogled. Nedogled u prošlost i nedogled u budućnost, bilo kuda da okreneš lice, uvijek si na raskrsnici. Ne zbunjuju me putevi koje mogu obuhvatiti pogledom. Zbunjuju me teška, proturječna putovanja bez vidljivog smisla i nezamislivih stanica. Strah me da se jednom neću znati vratiti. Plašim se dubokih spilja ispod sunčeve svjetlosti. Možda, jednom, neka bezimena sila pokrene vrtlog i izroni iz bezdana, oštrih jasnih obrisa, možda...nestane, razdvoji se u milion kapi rasprši se u oceanu i nestane, tiho, ledeni brijeg, uronjen u vodu... Neću pričati o ljubavi. Da se mene pita, zabranila bih da joj se izgovara ime, kao što je vijekovima, izabrani narod, drhtao od pomena Boga kome su se klanjali. Ne želim ponavljati riječi koje su , prelazeći od usana do usana, kao stepenice malenih primorskih gradova, postale klizave i opasne za korak. Kako pronaći riječi u koje bi stala rijeka čija se široka delta slijeva u more? Bezbroj je rukavaca kojima teče, i svaki je ona, i mnogo ih je ona a opet iz mnoštva, rijeka jednoga imena putuje negdje i nosi sjećanja, na brda i nebo, sjenke koje se nadvijaju nad njezinim njedrima , lišće kojima se poigravaju talasi, nestašna djeca rođena iz ljubavi vode i vjetra... Rečenice bez smisla izranjale su iz tame poput dijelova potopljenog broda sve dok se nije rodila priča o Mudracu koji je krenuo na put kako bi pronašao sedam istina po kojima je krojen svijet po mjeri čovjeka. Sedam istina trebao je odnijeti iza teških vrata Vremena i pokriti pečatom kako ne bi bile zaboravljene. Morao je stići prije dugih, upornih dlanova zaborava. Na putu su vrebali gutači vremena.

Dodatne informacije

Izdavač Bosanska riječ Tuzla
Preporuka Ne

Tagovi Proizvoda

Koristite razmak za odvajanje oznaka. Koristite jednostruke navodnike (') za fraze

Moja korpa

Nemate proizvoda u svojoj Korpi.

Reklama

Newsletter