Detalji
Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta uspostavlja prijeko potrebnu vezu jedne gramatičke discipline s drugom. Povezuje fonologiju s morfologijom (koja se onda naziva fonomorfologijom ili morfonologijom) i morfologiju sa sintaksom (koja se onda naziva morfosintaksom) te morfologiju s rječotvorjem i leksikologijom. U vezi s time sustavno se i prvi put u povijesti hrvatske gramatike glasovne promjene tumače kao promjene uvjetovane morfologijom. Zato se i nazivaju morfonološkim promjenama. Isto se tako prvi put strogo razlikuje sintaksa kao gramatička i sintaksa kao komunikacijska kategorija. Sintaksa je u njoj u mnogočemu (i teorijski i metodološki) obrađena kako dosad nije obrađivana. Strogo se vodi briga i o razlici između oblikotvorja i rječotvorja. Rječotvorje je razrađeno onako kako to zahtijevaju potrebe suvremene komunikacije. U skladu s time prvi se put sustavno obrađuje afiksoidno (prefiksoidno i sufiksoidno) rječotvorje. Također se prvi put hrvatskomu standardnom jeziku pristupa s gledišta njegove polifunkcionalnosti. Navode se (i objašnjavaju) svi njegovi funkcionalni stilovi i u skladu s time upućuje na pripadnost ove ili one gramatičke pojave (posebno kad je povezana s naglasnom problematikom) odgovarajućemu funkcionalnom stilu. Gramatika je namijenjena gimnazijama i visokim učilištima. I u tome je prva – što je namijenjena i visokim učilištima.